Tim je uporedio mišje embrije stare 10 do 17 dana sa i bez funkcionalnih verzija gena Tgfbr1. Ovaj gen učestvuje u signalnom putu koji u formirajućem tijelu određuje smjer od trupa do repa. Signalni put daje upute stanicama za razvoj zadnjih udova ili vanjskih genitalija.
Kako embrion sisara raste, u njemu nastaju strukture od glave do repa. U ranoj fazi razvoja, genetski mehanizmi prelaze s fokusiranja na glavu na produžavanje tijela i postavljanje temelja za glavne organske sisteme.
Kasnije dolazi drugi prelaz za vrijeme kojeg aktivacija gena u više slojeva tkiva produžava trup i stvara rep. Tokom procesa interakcije između novonastalih tkiva stvaraju se strukture potrebne za izlazne kanale i genitalije, piše Science Alert.
"Možda će naše istraživanje moći objasniti zašto zmije nemaju zadnje udove, dok ih ima većina guštera", navode naučni.
Uprkos prilično dramatičnom položaju dodatnih nogu kod embriona bez funkcionalne verzije Tgfbr1, drugi geni u tim nogama bili su slični onima u normalnim mišjim udovima.
Biolozi su zatim pomnije analizirali DNK u mutiranom tkivu noge i uporedili ga s kontrolnim miševima. Pronašli su remodelaciju kromatina, odnosno proteini koji kontrolišu pristup staničnoj DNK imali su konfiguraciju "nogu", umjesto "genitalija".
Naučnici još ne znaju tačan mehanizam putem kojeg supresija gena dovodi do dodatnog para nogu. Nadaju da će s boljim razumijevanjem procesa razviti dodatne alate za rješavanje razvojnih problema i bolesti.
Istraživanje naziva je objavljeno u časopisu Nature Communications.
