Prema njenom mišljenju, uprkos mnogobrojnim medijskim natpisima koji tvrde suprotno, Evropska unija ostaje najveći partner zapadnog Balkana i u ovoj krizi, koja je pokazala i da regionalna saradnja nema alternativu.
Profesorka Miščević bivša je šefica tima Vlade Srbije za vođenje pregovora o pristupanju Evropskoj uniji, a na ovoj poziciji je bila od 2013. do 2019. godine. Ovom prilikom smo sa njom razgovarali o prioritetima regionalne saradnje u doba pandemije, planovima za ekonomski oporavak i komunikaciji Regionalnog savjeta za saradnju sa vladama regiona, kao i podršci koju je EU do sada pružila zapadnom Balkanu.
European Western Balkans: Koji su prioriteti Regionalnog savjeta za saradnju (RCC) ovih nedjelja i meseci, u kontekstu pandemije i njenih posledica?
Tanja Miščević: Pandemija je, možemo to već sada reći, promijenila mnogo toga, a stvarne razmjere biće poznate tek kroz koji mjesec. Jasno je da svi moramo da se pregrupišemo i prilagodimo planove i djelovanje novonastaloj situaciji.
Kada kriza prođe, kako čitav svijet, tako će i region morati da snažno krene ka ekonomskom oporavku. Mi u Savjetu za regionalnu saradnju smo već započeli da prikupljamo podatke i razvijamo planove kako da, u okviru našeg mandata, podržimo region i pomognemo svim građanima.
U regionu ima gotovo 350.000 preduzeća, od kojih je 99,7% malih i srednjih. Predviđanje za ekonomski rast regiona prije pandemije je bilo između 3,1 i 3,6%, a u ovom trenutku Svjetska banka predviđa pad rasta između -1,1 i -3,8%, što praktično znači da rasta uopšte nema.
Upravo nam je pandemija pokazala da regionalna saradnja nema alternative i Savjet će nastaviti da radi na njenom jačanju, uzimajući u obzir „šta god da bude na stolu“, da se tako izrazim, nakon što kriza prođe. To je naš prioritet. Novi izazovi primoravaju nas da prilagodimo djelovanje, ali uz jačanje saradnje, solidarnosti, povezanosti, unapređivanje veština radne snage i ekonomski oporavak. Takođe, radićemo zajedno i na borbi protiv klimatskih promjena, digitalnom povezivanju, integraciji Roma, te jačanju regionalne turističke industrije, koja je pretrpjela možda i najveći ekonomski udarac do sada.
Evropska unija, najsnažniji oslonac i saveznik regiona, radi na jačanju jedinstvenog tržišta kao svog najboljeg alata za izlazak iz krize bez presedana, koja je uzrokovana korona virusom. Naš region bi trebalo da slijedi njihov primer i nastavi rad na jačanju i produbljivanju međusobne ekonomske sinergije, koja treba da bude sastavni dio strategije ekonomskog oporavka nakon pandemije.
Ukratko, svaka inicijativa koja ima za cilj ojačavanje zapadnog Balkana je dobrodošla.
EWB: Jedna od inicijativa na kojoj je RCC angažovan od izbijanja pandemije jeste uspostavljanje tzv. Zelenog koridora između zemalja zapadnog Balkana i Evropske unije. Od čega se sastoji ova inicijativa i dokle se stiglo sa njenom primjenom?
TM: Da nam je neko prije par mjeseci rekao da ćemo morati da se bavimo ‘zelenim koridorima’ za nesmetan protok hrane, ljekova i medicinske opreme unutar našeg regiona, ali i između nas i EU, rekli bismo mu da je to nemoguće. A opet, evo nas danas, svjedočimo upravo tome. Drago mi je da smo imali dobru ideju, koja se svidjela svim ekonomijama zapadnog Balkana, pa smo je zajedno sa njima i Sekretarijatom transportne zajednice i CEFTA-om, uz svesrdnu podršku Evropske unije, sproveli u djelo. Naš region ima 18 spoljnih graničnih prelaza, a 14 međusobnih. Prema podacima koje imamo, 82% kamiona koristi granične prelaze koji su dio zelenog koridora. Od prošle nedjelje takođe je proradio sistem za najavu i razmjenu informacija o prioritetnim robama. Koridori sada funkcionišu, nema previše čekanja, između 5 i 60 minuta, i građani mogu biti mirni. To nam je satisfakcija.
EWB: Koliko pandemija COVID-19 i mjere predostrožnosti koje su tim putem preduzete ograničavaju regionalnu saradnju na zapadnom Balkanu, a koliko je otvoren prostor da se saradnja razvija i učvršćuje regionalna solidarnost?
TM: Baš kao i čitav svijet, pandemija nas je iznenadila. Zatekla. Ali mislim da smo se prilično brzo osvijestili i krenuli u prilagođavanje. Naša svakodnevnica je sada rad od kuće i online sastanci. Nije baš lako žonglirati između ukućana, mjera koje moramo poštovati i posla, ali gdje ima volje ima i načina.
A ima volje. Prošle godine, uz sve prepreke uspjeli smo da doprinesemo da svi iz regiona potpišu novi regionalni sporazum o romingu i time otvorili put za smanjenje cijena rominga. To je dakle bilo u julu prošle godine, a naredne nadam se da ćemo imati i zapadni Balkan bez troškova rominga. Zeleni koridori su samo najnoviji primjer da regionalna saradnja daje rezultate, i to u kratkom roku kada u regionu postoji politička spremnost.
Naravno, bilo je i uzmaka. Na samitu u Poznanju proteklog jula region je propustio šansu da se dogovori oko uzajamnog priznavanja kvalifikacija za doktore medicine, stomatologe, arhitekte i građevinske inženjere, koji je bio dio Višegodišnjeg akcionog plana za stvaranje Regionalnog ekonomskog prostora (MAP REA). Ovaj plan su 2017. godine podržali premijeri svih ekonomija zapadnog Balkana. Da je u Poznanju postignut dogovor, sad bi, na primjer, imali situaciju da ljekari unutar čitavog regiona mogu nesmetano da budu upućeni tamo gdje se pokaže najviše potrebe.
To nam je zapravo nauk da ne smijemo propuštati prilike da ojačamo regionalnu saradnju. Jačanje saradnje znači jačanje naših pojedinačnih ekonomija i rad na poboljšanju životnog standarda građana. A to je najdragocjenije: ljudi i njihovi životi.
EWB: Na samitu Zapadnog Balkana u Trstu 2017. godine usvojen je Višegodišnji akcioni plan za stvaranje regionalnog ekonomskog tržišta (MAP REA) koji uključuje unapređenje digitalne integracije, trgovine, mobilnosti i investicija u regionu. S obzirom da je RCC koordinisao izradu ovog plana i prati njegovu implementaciju zajedno sa CEFTA, kako biste ocijenili dosadašnju implementaciju ovog dokumenta od strane regionalnih vlada?
TM: Višegodišnji akcioni plan za stvaranje Regionalnog ekonomskog prostora je predviđao nekoliko oblasti zajedničkog djelovanja regiona: trgovina, investicije, digitalna integracija i mobilnost. U svakoj od ovih oblasti postignut je značajan napredak. Na primjer, ove godine Albanija bi trebalo da bude domaćin trećeg Digitalnog samita zapadnog Balkana. Ni godinu dana od usvajanja Višegodišnjeg akcionog plana za stvaranje Regionalnog ekonomskog prostora Skoplje je bilo domaćin prvog Digitalnog samita, koji bilježi veliki uspjeh po broju učesnika, kako iz političkog tako i privrednog života, s posebnim naglaskom na predstavnike nove generacije ‘digitalnih’ preduzeća i takozvanih „start-apova”.
Prošle godine, Digitalni samit u Beogradu je otišao i korak dalje, jer je region uvidio značaj ovakve vrste predstavljanja sopstvenog napretka svake od ekonomija, ali i razmjene ideja i ostvarivanja međusobne saradnje i novih tržišnih prilika, gdje inovacije imaju posebno mjesto. Međutim, beogradsko izdanje regionalnih digitalnih samita ostaće upamćeno po potpisivanju Regionalnog sporazuma o snižavanju cijena rominga, koji smo već ranije naglasili kao važnu tačku naše integracije.
Region je, doduše ne s istim žarom, radio i na ostalim zadacima. Jedan od tih zadataka je značajno pitanje uzajamnog priznavanja stručnih kvalifikacija. Realizacija mnogih dogovora, posebno u ovim okolnostima, pala je u drugi plan. Sličnu sudbinu dijeli i Regionalna deklaracija o integraciji Roma, kojom se predviđa povećana briga o osnovnim, životnim pitanjima romske populacije: posao, smještaj, zdravstvena nega, školovanje, registracija, itd. Radili smo i na uzajamnom priznavanju akademskih kvalifikacija, unapređenju investicija, gdje je već usvojen okvirni plan za reformu investicionih politika (RIRA). Sve su to polja gdje zaista jesmo napredovali, ali se na tome ne može stati, jer vrijeme zahtjeva promjene i prilagođavanja. Mnogi prioriteti su postali drugačiji i mi trenutno, zajedno s našim partnerima iz regiona revidiramo ovaj, i mnoge druge planove. Osnovni kriterijum u izmjenama dokumenata su svakako sve posledice pandemije, da na što adekvatniji način odgovorimo na potencijalnu krizu, a ipak ne zanemarujući planove u procesu evropskih intergracija svake od ekonomija.
EWB: Među projekte koje je RCC sprovodio ili još uvijek sprovodi spadaju i zapošljavanje, promocija turizma u regionu i drugi. Ovo su oblasti koje će bez sumnje pretrpjeti ozbiljne posledice zbog pandemije, a vlade u regionu, kao one u Evropskoj uniji, su već pripremile ekonomske pakete mjera kako bi se sačuvala radna mjesta. Da li se već razmišlja o tome kako bi RCC mogao da prilagodi svoje aktivnosti ovim problemima i da li će pružati podršku u implementaciji i kreiranju politika koje imaju za cilj oporavak regionalnih privreda?
TM: Da, turistička industrija u čitavom regionu je podnijela možda i najveći udarac, a njen potencijal je tek počeo da se razvija. Recimo, prošle godine je skoro 12 miliona ljudi posjetilo naš region, a prihod od turizma u tom periodu procjenjuje se na skoro 7,2 milijarde eura. Imajući u vidu činjenicu da turizam čini 10,2% BDP-a regiona i više od 25% izvoza, te da je u prosjeku 11,4% ukupnog broja zaposlenih na zapadnom Balkanu upravo iz ovog sektora, biva jasnija slika razmjera koju pandemija ima na turizam, ali i ukupno na naše ekonomije i životni standard.
Projekat za razvoj turizma koji provodi Savjet, a finansira Evropska unija, sproveo je nedavno anketu među turističkim agencijama i turoperaterima na zapadnom Balkanu – dobijeni rezultati nisu nimalo prijatni. Jedno od pet rezervisanih putovanja u regionu je otkazano, a kao posledica toga, 42% turističkih agencija i turoperatora već je počelo otpuštati svoje osoblje kako bi smanjilo svoje troškove. Ogromna većina njih, 72%, očekuju pomoć od svojih vlada, dok se drugi oslanjaju na sopstvena sredstva i kredite. Gotovo polovina (41%) rekla nam je da ima dovoljno resursa za održavanje poslovanja još samo 3 mjeseca, a čak 20% njih je već prestalo s radom.
Više od polovine cjelokupne turističke industrije u regionu ovo sezonu smatra izgubljenom, verujući da poboljšanje može doći tek naredne godine. Gubici se računaju u milijardama eura; to znači neizvjesnu budućnost svih koji rade u ovom sektoru i njihovih porodica, a to je, da podsjetimo, 11,4% od svih građana zapadnog Balkana.
Svi zajedno moramo uložiti izvanredne napore da vratimo u kolosjek industriju koja toliko puno doprinosi našem razvoju. Do prije epidemije upravo je turizam bio najbrže rastuća grana industrije i as u rukavu regiona za dostizanje koraka kojim ide ostatak Evrope. Ne smijemo to izgubiti.
Mandat našeg projekta zapošljavanja, koji sprovodimo u saradnji s Međunarodnom organizacijom rada, a koji takođe finansira Evropska unija, je prvenstveno usmjeren na domen neformalnog zapošljavanja i onih politika koje bi stimulisale tranziciju iz neformalnog u formalni sektor. Na žalost, uočavamo da se upravo u ovom sektoru suočavamo s lavinama novih brojki i pokazatelja, koje ukazuju na rastući trend nezaposlenih u regionu. Zavodi za zapošljavanje regionalnih ekonomija još nemaju preciznu sliku razmjera krize, ali ako je suditi po preliminarnim podacima i postepenom rastu broja nezaposlenih, uprkos ograničenom radu službi ali i kretanja stanovništva, jasno je da će gubici biti ogromni. Samim tim, svjesni smo i činjenice da ćemo svoje aktivnosti morati prilagođavati situaciji na terenu, osluškujući potrebe i prioritete naših partnera, za najbezbolniji izlazak iz krize i ekonomski i socijalni oporavak.
EWB: Ovih nedjelja iz pojedinih medija može se steći utisak da je EU nedovoljno angažovana u regionu od izbijanja pandemije. Kakav je trenutni nivo saradnje RCC sa institucijama EU i kako biste ocijenili nivo podrške koju je Evropska unija do sada pružila regionu?
TM: Uprkos nekim, i ne tako malobrojnim, medijskim natpisima od početka pandemije, Evropska unije jeste i nastavlja da bude snažna podrška i pomoć regionu, naš najbolji i najodaniji partner.
Mi smo vjerovatno neracionalni kada gledamo na te stvari, ali sasvim je prirodno da su članice EU, na početku zatačene pandemijom, tražile najbolja rješenja u nastojanju da se snađu u novoj situaciji. Ali ova faza je trajala veoma kratko i mi smo od EU počeli dobijati pomoć u medicinskoj opremi, ljekovima, respiratorima. Takođe su nam pomogli i oko uspostavljanja zelenih koridora za nesmetan protok robe. I konačno, značajna sredstva će dodatno biti uložena u region za borbu protiv pandemije, kao i u mjere koje treba da pomognu ublažavanju krize izazvane pandemijom. Pričamo o cifri od više od 1,4 milijarde eura finansijske pomoći regionu: 700 miliona za borbu protiv pandemije, kao i za socijalno-ekonomski oporavak. Pored toga, prije samo nekoliko dana je Evropska komisija odobrila makro-finansijski paket pomoći u vrednosti od ukupno 3 milijarde u obliku kredita za podršku, za zapadni Balkan i države partnere, naravno one koje su iskazale potrebu za tim. Za ekonomije našeg regiona ukupna suma je oko 750 miliona eura, a sredstva su na raspolaganju Albaniji (180 milliona), Bosni i Hercegovini (250 miliona), Kosovu* (100 miliona), Crnoj Gori (60 miliona) i Sjevernoj Makedoniji (160 miliona).
Nikako ne treba zanemariti ni onih 800 miliona iz Fonda solidarnosti, koji je otvoren za države članice, kao i četiri iz regiona, koje su započele proces pregovora za članstvo u EU (Srbija, Crna Gora, Albanija i Severna Makedonija).
Osim novca, koji je, složićete se, značajan, svaka od delegacija EU u regionu pomaže i na terenu na sve potrebne načine, počev od pomoći u nabavci respiratora, finansiranju letova da se medicinska oprema i materijal dostavi, mikroprojekata na terenu, da dalje ne nabrajam. Podrška i pomoć je stalna, uporna i bezrezervna.
EWB: Da li postoje problemi kada je riječ o komunikaciji i saradnji RCC sa vladama zapadnog Balkana oko novih inicijativa?
TM: Mi nemamo problema u komunikaciji s našim partnerima u regionu. Nesporazumi i trzavice koje se ponekad mogu dogoditi među nekima od njih su naravno moguće, političke, ali se trudimo svi zajedno da one ne utiču na proces regionalne saradnje, niti na predanost evropskoj integraciji. S druge strane, okolnosti u kojima poslednjih dva mjeseca živimo i radimo, zaista zahtjevaju međusobno uvažavanje i dovoljno prostora za svakog od nas. Gotovo svakodnevno imamo video konferencije, konsultacije i razgovore sa partnerima iz regiona i voljela bih da vam prenesem svoj utisak da, iako su vremena teška, način komunikacije, spremnosti za saradnju i rešenja problema u što kraćem roku su prisutniji nego u „normalnim“ uslovima.
U tom smislu, regionalna saradnja vladama nije uvijek prioritet, ali definitivno nikad nije zapostavljena, jer upravo u ovim okolnostima naša međusobna pomoć i podrška, koju možemo da pružimo jedni drugima ne samo što je uvijek dobro došla, već je zapravo prva pomoć u krizi. A mi smo komšije, to ne smijemo da zaboravimo.
Ne kažem da nije izazovno biti posrednik između više suprostavljenih stavova, pogleda i vizija. Naš region, kako bogat u prirodnim resursima, bogat je i u otvorenim bilateralnim pitanjima i naći zajednički jezik nije lako. I uvijek može i treba bolje. Ali suština je u tome da treba pronaći zajednički interes, zajednički cilj – bez svake sumnje, to je jačanje ekonomija i poboljšanje života naših građana koristeći sopstvene resurse, znanje i kapacitete, uz podršku procesa evropske integracije. Svi se slažu u tome, a kad imate to kao polaznu osnovu, onda motivacije ne manjka.
