Petoro mladih, od kojih dvoje punoljetnih a troje starijih maloljetnika, su istukli djecu od 8, 10 i 11 godina.
Dobro, rekao je da treba da se razlikuje vršnjačko nasilje od nasilja, pa ovom prilikom Pobjeda, uz konsultaciju sa pravnicima, ovaj brutalni čin karakteriše kao nasilje.
Žao mi je i zbog ministra Kovača koji je kazao da se možda sada nasilju pridaje više medijske pažnje nego što bi trebalo.
Ali evo, morali smo jer su nam se obratili roditelji, a policija i tužilaštvo su potvrdili da se to dogodilo na jednom sportskom terenu u Podgorici.
Možda bi mediji trebalo da prestanu da izvještavaju o nasilju.
Onda zasigurno Ministarstvo unutrašnjih poslova ne bi moralo da daje sramno saopštenje u petak, u kojem su objavili da su formirali Radni tim za suzbijanje vršnjačkog nasilja.
Zašto sramno? Zar se ovaj tim ne čeka već godinama i nekako su uslišeni apeli roditelja, nastavnika i ostalih kojima je radost i mir djece u prinadležnosti.
Zato što je napisano, citiram:
- U zvaničnim policijskim statistikama nije evidentiran porast vršnjačkog nasilja, ali je u posljednjih par mjeseci javnost okupirana brojnim slučajevima – piše, između ostalog, u saopštenju.
Dakle, da javnost nije okupirana time što se đeca i mladi mlate po Crnoj Gori, u školskim dvorištima i van njih, što se ucjenjuju međusobno, što je sajber buling u porastu, što u školu ulaze učenici druge škole i sačekaju ispred učionice žrtvu, što je pet na jednoga, što otac uzme pravdu u svoje ruke pa šipkom izmlati one koji su maltretirali njegovo dijete…
Nema dana da se ne dogodi nasilje. Mediji čak i ne pišu o svakom slučaju jer brojni roditelji nijesu spremni da kažu javno što se događa. Neki od njih su hrabro istupili i nije se dogodilo ništa...
Ipak, resor kojim rukovodi Adžić kaže dalje u saopštenju da je radni tim formiran...
- Usljed izražene medijske percepcije povećanja broja djela sa elementima vršnjačkog nasilja, izražene zabrinutosti javnosti i podnijetih prijedloga NVO sektora za preduzimanje pojačanih aktivnosti iz nadležnosti Ministarstva sa apelom na zaštitu djece – saopšteno je iz MUP-a.
Onog istog dana kada je po drugi put za deset dana zasijedao skupštinski Odbor za prosvjetu na kojem je govoreno o eskalaciji vršnjačkog nasilja, na kojem je rečeno da nema dovoljno psihologa i pedagoga koji bi se bavili djecom, da škole ispod 500 djece nemaju psihologa.
Na tom skupštinskom Odboru su eksperti zatražili pomjeranje donje granice krivične odgovornosti, a iz samog Ministarstva pravde najavili izmjene Zakona o postupanju prema maloljetnicima kojim će se mlađem maloljetniku, koji počini krivično djelo za koje je predviđena kazna od 10 godina, moći suditi kao punoljetnom licu.
Iako nema povećanog nasilja, kako smatraju ministri pravde i MUP-a, eksperti su zatražili i da se u okviru Krivičnog zakonika uvodi krivično djelo seksualno uznemiravanje kao i krivično djelo zloupotreba tuđeg snimka, slike sa eksplicitnim sadržajem...
Svi predstavnici državnih i socijalnih ustanova koji su prisustvovali Odboru su se saglasili da se mora raditi više na prevenciji kada je u pitanju vršnjačko nasilje.
Ministri moraju da znaju da se nasilje ne događa na stranicama štampe, u tekstovima na portalima ili u televizijskim prilozima.
Ono se događa na ulicama, u školama i školskim dvorištima. Ministri moraju da znaju i da najčešće žrtva ostane žrtva zbog toga što su školama ruke vezane jer ne mogu da izdaju osim disciplinsku mjeru. A malog nasilnika zabolje za trojku ili dvojku iz vladanja.
Znate li koga boli, ministri? Žrtvu koja svaki dan dolazi u školu i čeka odakle će joj puć.
Dijete koje je žrtva tako postaje i žrtva sistema jer ponekad i škola zatvara oči - jer je nasilnik „nečije dijete“ i roditelj mu je važan.
Toliko, da je važniji od djeteta koje nije sretno. Ni bezbjedno.
Dok nekome, daleko bilo, ne pukne film.
Nijesu ovdašnji mediji uključili taksimetre za tekstove o nasilju - nego se sistem isključio.
A to ne konstatuju mediji nego eksperti.
Neka Vlada isključi onda medije i eksperte i uživa u vestern filmovima i romanima, dok je Divlji zapad na ulicama.
