Njihovo reagovanje prenosimo integralno:
Naime, novim Granskim kolektivnim ugovorom za zdravstvenu djelatanost, izvršeno je prečišćavanje teksta kao i njegovo usklađivanje sa zakonom.
Jedna od odredbi koja je brisana je i ona koja je propisivalada zaposleni za vrijeme privremene spriječenosti za rad usled malignih oboljenja ima pravo na plaćeno odsustvo u iznosu 100 % zarade.
Podsjećamo da je to pravo uređeno i priznato Zakonom o obaveznom zdravstvenom osiguranju koji propisuje da se refundacija u iznosu od 100% zarade obezbeđuje i u slučaju malignih bolesti, hemofilije, cistične fibroze, epilepsije, multiplaskleroze, mišićne distrofije, cerebralne paralize, paraplegije i kvadriplegije, sistemskih autoimunih bolesti, dojalize, HIV-a, karantinskih bolesti i psihoze.
Dakle, ovo pravo zaposlenima nije ukinuto jer je ono uređeno i priznato Zakonom o obaveznom zdravstvenom osiguranju, tako da to pravo zaposlenom i sada pripada.
Što se tiče naknade troškova za odvojeni život ističemo da je članom 30 Granskog kolektivnog ugovora za zdravstvenu djelatnost propisano da je poslodavac dužan da obezbijedi naknadu troškova za odvojeni život od porodice u visini od 3,7 obračunskih vrijednosti koeficijenta zaposlenom koji je upućen van Crne Gore radi stručnog usavršavanja i živi odvojeno od porodice van Crne Gore.
Stavom 2 istog člana propisano je da zaposleni koji je upućen na stručno usavršavanje i rad u drugo mjesto u Crnoj Gori, poslodavac je dužan da obezbijedi naknadu troškova za odvojeni život od porodice u skladu sa propisima kojim se uređuje ostvarivanje prava na naknadu troškova zaposlenih u javnom sektoru.
Dakle, ova odredba u stavu 1 propisuje da zaposleni koji je upućen van Crne Gore radi stručnog usavršavanja i živi odvojeno od svoje porodice ima pravo na naknadu troškova za odvojeni život u iznosu od 333 eura, što je sasvim opravdano budući da se upućuje u inostranstvo pa su sasmim tim i njegovi troškovi za odvojeni život mnogo veći.
Što se tiče zaposlenog koji se upićuje na stručno usavršavanje i rad u drugo mjesto u Crnoj Gori, a što je propisano stavom 2 ove odredbe, koja upućuje na propise kojim se uređuje ostvarivanje prava na naknadu troškova zaposlenih u javnom sektoru, ističemo da je to pravo uređeno članom 26 Uredbe o naknadi troškova zaposlenih u javnom sektoru koji propisuje da zaposlenom koji je, po nalogu rukovodioca, raspoređen da radi van mjesta prebivališta i odvojen je od svoje porodice, pripada mjesečna naknada za odvojeni život od porodice u visini od 110 eura, dok je stavom 3 propisano da zaposleni ima pravo i na troškove prevoza radi posjete užoj porodici od koje živi odvojeno, u visini troškova prevoza javnim prevozom za četiri putovanja mjesečno.
Metodologija određivanja vrijednosti kapitacije i cijena zdravstvenih usluga u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, čiji je donosilac Fond za zdravstveno osiguranje, predstavlja nezakoniti akt koji nema osnov za njegovo donošenje, odnosno akt koji nema utemeljenje u skladu sa važećim propisima,po osnovu čega su zdravstveni radnici na primarnom nivou zdravstvene zaštite, odnosno izabrani tim ili izabrani doktorostvarivali kapitaciju i cijenu zdravstvenih usluga u skladu sa Projektom unapređrnja sistema zdravstva Crne Gore.
U tom pogledu izvršeno je usklađivanje sa zakonskom regulativom i izbrisan član 10 Granskog kolektivnog ugovora za zdravstvenu djelatnost, tako da se ista više neće primjenjivati. Imajući u vidu da su koeficijenti doktora medicine, ljekara specijalista i ljekara subspecijalista propisani Zakonom o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, uz odgovarajuće povećanje, njihova zarada je potpuno uređena i postignuta je odgovarajuća saglasnost.
Metodologija određivanja vrijednosti kapitacije i cijena zdravstvenih usluga u primarnoj zdravstvenoj zaštiti se odnosila samo na primarni nivo pružanja zdravstvene zaštite, i ne odnosi na sekundarni nivo, tako da se nije primjenjivala na ostale nivoe.
Ukazujemo da poslodavac, odnosno zdravstvene ustanove, i sada imaju mogućnost da stimulišu zaposlene na razne načine a u skladu sa regulativom, odnosno u skladu sa važećim propisima. Tako je recimo članom 15 Granskog kolektivnog ugovora za zdravstvenu djelatnost propisano da zaposleni koji u toku mjeseca ostvari rezultate rada u obimu i kvalitetu iznad prosječnih, odnosno planiranih, ima pravo na uvećanje zarade do 15% srazmjerno ostvarenom rezultatu. Konkretno ova odredba daje jednu od mogućnosti da zaposleni koji je u toku mjeseca ostvario rezultate rada u obimu i kvalitetu iznad prosječnih, odnosno planiranih, ima pravo na uvećanje zarade, a samim tim i na ovaj način zaposleni bude dodatno stimulisan od strane poslodavca, odnosno zdravstvene ustanove kod koje je u radnom odnosu.
