Uprkos najavama da će to, eventualno, učiniti u petak, 18. decembra, Ministarstvo zdravlja je epidemiju novog gripa proglasilo dan ranije, u četvrtak.
Ova odluka mogla bi se protumačiti kao rezultat procjene da je situacija sa gripom u Crnoj Gori takva da traži što hitniju reakciju. Uostalom, odluka je i donešena na zahtjev Instituta za javno zdravlje, koji je proglašenje epidemije tražio u ponedjeljak.
Međutim, prekjučerašnje proglašenje gripa od strane ministra zdravlja dr Miodraga Radunovića, bio je samo jedan „pucanj u prazno“.
Epidemija je proglašena, ali bez ijedne mjere koja bi to proglašenje pratila. Škole nastavljaju sa radom do redovnog kraja prvog polugodišta, javni skupovi se ne zabranjuju, dočeci Nove godine na otvorenom i zatvorenom održaće se kako je planirano. Nema dodatnih mjera predostrožnosti, barem ne za sada.
Crnogorska javnost je zbunjena – kakav je smisao ovog proglašenja? Kazati zvanično nešto što je faktičko stanje? To zvuči kao kad bi ljekar poslije dugog vaganja ustanovio dijagnozu bolesti, i pri tom lišio pacijenta terapije.
Ministarstvo obrazovanja i nauke već je dalo svoj stav – školska godina nastavlja redovnim tokom, prvo polugodište neće se skraćivati.
Da li bi promijenilo stav da je Ministarstvo zdravlja donijelo mjeru zatvaranja škola i vrtića, ne možemo znati. Ovako se Ministarstvo zdravlja pokazalo mjerodavnim samo za svoj resor – „zaprijetilo“ je uvođenjem radne obaveze u javnim i privatnim zdravstvenm ustanovama. Mada ni to „trenutna epidemiološka situacija ne zahtjeva“.
A fakat je da se, bez zatvaranja škola i vrtića, ni uz potpuno vakcinisanje đačke i predškolske populacije ne bi smanjilo širenje epidemije, s obzirom da se antitijela formiraju tek za 21 dan i da taj rok pada upravo u dane raspusta.
Roditelji, s druge strane, reaguju po svojoj savjesti. A to znači da su odjeljenja desetkovana. Ima dana i da je po dvije trećine školskog razreda odsutno. Odsustvuju zdrava djeca, iz predostrožnosti. Roditelji ostavljaju djecu kući, uprkos tome što, kako smo obaviješteni, dobar dio nastavnika i učitelja traži ljekarsko uvjerenje za izostanke.
Porodične situacije kompleksnije su od ministarskih uredbi bez značaja i konsekvenci. Nije mali broj porodica sa bebama u kući, kojoj bi starija djeca zarazu mogla donijeti iz škole. Ili, porodica u kojima su kojima ima drugih članova familije koji pripadaju rizičnim grupama, hroničnih bolesnika, starijih članova oslabljenog imuniteta.
Na stranu što vakcinacija za sada doživljava debakl, uprkos jakoj kampanji. Odziv ljekarskog kadra, dakle, medicinski najprosvjećenijeg dijela društva, za vakcinisanje je izuzetno loš. Od 1.000 zaposlenih u Kliničkom centru u Podgorici, vakcinisalo ih se do juče samo 70! Od 60 zaposlenih u Urgentnom bloku, vakcinu je primilo - sedmoro.
Vakcine stižu, bezbjedne su. Epidemija je proglašena. Bezbjedna je i ona?
G. Borović
