Komentarišuči skorašnji slučaj u Podgorici kada je grupa maloljetnika divljački napala četrnaestogodišnjaka, nanijevši mu tešku povredu oka, Minić kaže da je nasilje među djecom vrlo kompleksan problem.
- Poznato je da maloljetnom nasilniku niko ništa ne može, ni policija, ni nastavnici, ni roditelji, tako da takvi često veoma brzo okupe oko sebe čitavu grupu djece, koja će takođe biti nasilna.
Sagovornica Portala Analitika, koja je psihološkinja u Ispitnom centru, naglašava neophodnost kreiranja uzajamn, dvosmjerne komuniacije između porodice i škole, u suzbijanju ovoga problema. Roditelji u toj komunikaciji, moraju biti u stanju da situacije koje se dese u školi, a u koje je uključeno njihovo dijete, sagledaju objektivno i nepristrasno.
- Odnos roditelja prema djetetu u njegovom ranom razvoju, bez topline i razumijevanja, njihova popustljivost, tolerisanje agresivnog ponašanja, često tjelesno kažnjavanje, bez jasnih kriterijuma, neki su od uzroka zbog kojih dijete postaje agresivno. Fizičko kažnjavanje nosi poruku da je u redu tući slabijeg od sebe. Dijete koje se kažnjava batinama, odrasta u nasilju i vjerovatno će se kasnije i samo ponašati nasilnički. Dok je malo, plaši se batina, a kasnije strah zamjenjuje mržnja, objašnjava Minić.
Ona naglašava da agresija uvijek izaziva agresiju.
"Kad ponašanjem ovladaju strah i mržnja, reakcije su nepredvidive i mogu imati teške posljedice. Ko koristi silu jako rizikuje da i nad njim bude primjenjena. Zato su i agresivna djeca u velikoj opasnosti. Roditelji moraju biti svjesni da djeca uče iz ponašanja, a ne iz priča. Ako se mi agresivno ponašamo, pričamo jedno, a radimo drugo, ne možemo očekivati da nam djeca budu vaspitana", kaže Minić.
Sagovornica Portala Analitika ističe da u prikazivanju nasilja raznih oblika, u poremećenom sistemu vrijednosti u društvu, gdje se ne cijene rad, znanje i moral, ni škola, koliko god težila pozitivnim vrijednostima, ne može suštinski mnogo da utiče u pozitivnom smislu na učenike.
