Početkom devedesetih, zvanična Podgorica je, kao dio SR Jugoslavije, bila u ratnom sukobu sa Hrvatskom, a sa naše su teritorije snage JNA i Teritorijalne odbrane išle u napad na Dubrovnik. Opsada tog grada ostaće naročita mrlja kada je u pitanju angažman Crne Gore u ratnim zbivanjima devedesetih.
Nakon toga, uslijedilo je otopljavanje odnosa – pamtimo da se ondašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović prije tačno četvrt vijeka u Cavtatu izvinio hrvatskom narodu zbog učešća Crnogoraca u agresiji na Dubrovnik.
Nakon rata jačali partnerstvo
Sljedeće dvije decenije proticale su u znaku jačanja partnerstva. Zagreb je, kako su isticali i njihovi i naši funkcioneri, često bio od ruke Crnoj Gori, i kada je posrijedi bilo pristupanje NATO-u i put ka članstvu u Evropskoj uniji.
Doduše, nije da povremeno trzavica nije bilo – pamtimo jedno mimoilaženje povodom kandidature Crne Gore za upis Bokeljske mornarice na UNESCO listu. No, i u takvim trenucima, sporna pitanja bi se rješavala dijalogom – čim je došlo do neslaganja, u Kotoru su se odmah sastali ministri kulture dvije države Aleksandar Bogdanović i Nina Obuljen Koržinek, a dalji napori su se isplatili. Bokeljska mornarica kasnije će biti upisana na Listu svjetske nematerijalne kulturne baštine UNESCO.
Međutim, danas se može reći kako su odnosi Crne Gore i Hrvatske tokom proteklih godina dostigli najnižu tačku još od kraja devedesetih.
U Kotoru Hrvati i dalje ne igraju
I tako je još od 2021. godine, kada je kotorski parlament donio odluku o preimenovanju gradskog bazena, koji je do tada nosio naziv “Nikša Bućin”. Pošto je objekat renoviran, ponio je ime naše, ali i svjetske vaterpolo legende Zorana Džimija Gopčevića. Hrvatska je tvrdila kako je Gopčević bio čuvar u logoru Morinj, optuživali su ga i za zločine…
Sve je otišlo toliko daleko da nijedan hrvatski klub ne želi nastupati u Kotoru. Tako Primorac mečeve Regionalne vaterpolo lige protiv ekipa iz te države i dalje igra u Budvi. Dodatno – ove godine je Kotoru ‘oduzeto’ i domaćinstvo FINA Svjetskog kupa. Iz Hrvatskog vaterpolo saveza poručili su da se njihova reprezentacija neće pojaviti na tom bazenu, pa je VPSCG morao pristupiti ad-hoc rješenju i preseliti čitav turnir u Podgoricu.
Spomen ploča u Morinju i danas je na istom mjestu
Godinu kasnije je otkrivena spomen ploča u Morinju. Spomen ploču otkrili su tadašnji ministry Raško Konjević i Ranko Krivokapić, u prisustvu hrvatskih kolega Gordana Grlića Radmana i Toma Medveda.
Dio crnogorskih partija, organizacija i mještana Boke zahtijevao je da ploča bude uklonjena, tvrdeći kako je ona nezakonito postavljena, pri čemu je za neke sporan bio i dio natpisa na obilježju koji govori o “velikosrpskoj agresiji”. Iz Opštine Kotor isticali su kako im niko nije tražio dozvolu za postavljanje obilježja. Uprkos tome, ona do danas stoji na istom mjestu.
Nakon “Jadrana” i Doma kulture – Mandićeva rezolucija
Već tada su otvoreno potezana i druga pitanja.
U fokusu je bio i školski brod “Jadran”, a 2022. Iz Zagreba je u Podgoricu stigla protestna nota povodom zahtjeva Opštine Tivat za iseljenjem institucija hrvatske zajednice iz Doma kulture "Josip Marković" u Donjoj Lastvi.
No, situacija je doslovno počela da ključa prošle godine. Napetost je dostigla vrhunac u Skupštini Crne Gore, gdje je, na prijedlog šefa parlamenta Andrije Mandića, a uz podršku većine, izglasana Rezolucija o genocidu u Jasenovcu.
Iz Zagreba su upozoravali crnogorske parlamentarce da to ne čine, a premijer Milojko Spajić i sam je izjavljivao kako je rezolucija bespotrebna i da je bio svjestan da će nanijeti štetu Crnoj Gori. Uprkos tome, i njegova je Evropa sad glasala za pomenuti akt.
Persone non-grata i blokiranje zatvaranja poglavlja
Nije se čekalo dugo na reakciju Hrvatske. Pored uobičajenih protestnih nota, prošlog su ljeta donijeli odluku da tri političara iz vrha crnogorske vlasti proglase personama non-grata. Bili su to Mandić, vicepremijer Aleksa Bečić i lider Demokratske partije Milan Knežević. Oni ni danas ne mogu da uđu u susjednu državu.
Nakon toga, krajem prošle godine, Hrvatska je ‘blokirala’ i zatvaranje jednog pregovaračkog poglavlja u procesu pristupanja Crne Gore EU. I to je bila možda i najjasnija poruka o tome kako Zagreb gleda na ‘manevre’ crnogorske vlasti.
Dio Vlade pokušao da odobrovolji Zagreb, a sad smetaju - značke
Tokom ove godine, dio Vlade pokušavao je da ‘odobrovolji’ komšije – donijeta je odluka da pomenuti Dom kulture u Lastvi bude ustupljen Hrvatskoj, šef diplomatije Ervin Ibrahimović imao je više nego konstruktivne susrete sa Grlić Radmanom i djelovalo je kako situacija, nakon višegodišnjeg zastoja, najzad ide u novom pravcu.
Međutim, nova tačna sporenja sada su – značke. Ministar odbrane Dragan Krapović je od dolaska na funkciju u niz navrata imao drugačije stavove u odnosu na Hrvatsku, koja je i naš partner u NATO-u. Najčešća su mimoilaženja bila upravo povodom školskog broda “Jadran”, za kojeg je Krapović tvrdio kako je crnogorski, te da će i ostati naš.
Upravo je njegovo ministarstvo izradilo značke sa motivom školskog broda “Jadran”. I to, kako su naveli, za posadu pomenutog broda, a u cilju “promocije duge pomorske tradicije i značaja koji taj brod ima za Crnu Goru, bez skrivenih namjera”.
To je, ipak, iziritiralo hrvatsku stranu. Uslijedila je nova protestna nota iz njihove prijestonice, pri čemu su sada potegnuli i još jedan detalj – Vijestima su prije neki dan saopštili kako slijedi „detaljna analiza ukupne vojne sukcesije“, prema kojoj Crna Gora Hrvatskoj duguje više od dvije milijarde dolara.
