Optuženi Mario Milošević kazao je danas pred Višim sudom u Podgorici da mu je žao zbog toga što se dogodilo Miodragu Kruščiću te da je sa njim uvijek bio u dobrim odnosima i da “prisustvuje tuđem suđenju”.
"Ne poznajem nikoga ko je želio loše Miodragu Kruščiću, a da sam imao bilo kakvu informaciju da će ovo da mu se dogodi, nikada to ne bih dozvolio. Suluda je tvrdnja tužilaštva da sam ja to uradio, nisam i ne bih nikad, ni pod kakvim okolnostima", kazao je Milošević koji se tereti da je 21. maja 2018. godine ubio Kruščića u bašti jednog lokala u podgoričkom naselju Stari aerodrom.
On je, iznoseći svoju odbranu, negirao krivicu za krivično djelo koje se tereti i istakao da nije član bilo kakve kriminalne organizacije.
On se osvrnuo i na ranjavanje novinarke Olivere Lakić, naglašavajući da nikada ne bi dozvolio da joj se bilo šta dogodi.
„Zaštitio bih je, kao što sam puno puta zaštitio žene. Mislim da sve ovo ona zna, kao i što zna ko je stvarno krivac i da po ovoj optužnici neće dobiti pravdu. Ovo je put koji nas udaljava od istine i stvarnog krivca“, pojasnio je optuženi Milošević.
Smatra da već godinama nikog ne interesuje da se sazna istina i da se uporedo sa ovim suđenjem vodi i postupak pred Anketnim odborom u Skupštini, kako bi, kako je rekao, određeni prikrili svoja nepočinstva.
„Dvije osobe su još ostale koje su učestvovale u fabrikovanju ove optužnice a da nijesu u zatvoru. Postavlja se pitanje tužiteljki - zašto štiti V.V., kojeg i sama gospođa Lakić označava kao krivca i za kojeg cijela Crna Gora zna da on to I jeste“, naveo je Milošević, aludirajući na bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića.
On je kazao da je Tužilaštvo dopustilo da ubiju momka koji je imao saznanja za više od deset ubistava, kao i za ovaj slučaj.
Milošević je problematizovao status svjedoka Bajrama Piste, koji je svjedok saradnik u još nekoliko predmeta. Upirao je zašto nijesu izuzeti snimci i evidencija posjeta iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS).
„Da se vidi šta je Enis Baković radio sa njim, šta je dogovarao. Bilo bi zanimljivo da se vidi ko je Bajrama Pistu posjećivao od službenika policije u UIKS-u. Kada već neće tužiteljka, ja pozivam nadležne organe da to ispitaju“, istakao je.
Napomenuo je da se istraga u ovom postupku vodi od 2018. i da se aktivira po potrebi.
„Povodom ovih optužbi prvi put sam saslušan 2019. sam godine uz prisustvo nekoliko tužilaca. Tada sam dao izjavu i nisu mi odredili pritvor. U februaru 2020. sam saslušan za drugo krivično djelo, u optužnici sa kojom nemam nikave veze, što ću i dokazati na sudu. Kada je posle saslušanja utvrđeno da nema osnova da se odredi pritvor, otišao sam u CB Podgorica po lične stvari, bez lisica, kao slobodan čovjek“, ispričao je on.
Nakon toga ga je, prema njegovim riječima, u kancelariju pozvao inspektor Nemanja Vujošević i saopštio da mu da je uhapšen zbog ovog krivičnog djela.
„Ja sam se tada pozvao na zakon o ekstradiciji. On je na to rekao da je dobio naređenje da ne smije da me pusti i da je zakon nevažan. Insistirao sam da mi pozovu advokata. On je pozvao tužiteljku Maju Jovanović koja mu je rekla da ne može ništa za mene što tražim. Podnio sam tužbu protiv inspektora, koja je eksprensno odbačena, nisu me ni zvali za izjavu“, rekao je Milošević.
Tokom iznošenja odbrane detaljno se osvrnuo i na Skajn komunikaciju koju je tužilaštvo predložilo kao dokaz u ovom postupku.
„Svoje neosnovanje tvrdnje SDT pokušava da potkrijepi sa nekakvim navodnim porukama sa Skaj aplikacije. I ako te poruke nemaju nikave veze, sve i da je istina šta piše i da su validne pred sudom, moram da primjetim da su to poruke koje nikada nisam napisao“, rekao je on.
Kako je naveo, na nalogu za Skaj komunikaciju koji njemu pripisuje tužilaštvo ima devet glasovnih poruka te da ni na jednoj od njih nije prepoznao svoj glas.
Pored Miloševića, odbranu je iznio I optuženi Aleksandar Ljumović koji je takođe negirao krivicu, istakavši da nema veze sa krivičnim djelom za koje se tereti.
„Dana 5. Marta 2019. godine uhapšen sam na Aerodromu Podgorica, kada sam sletio sa puta. Došao sam jer mi je familija rekla da je bila policijska kontrola zbog mog automobila. Ispostavilo se da je to auto snimljeno na nekoj maršuti“, rekao je Ljumović.
Dodao je da je taj auto vozio svuda po regionu te da Tužilaštvo nije imalo osnova da podigne optužnicu.
„U istrazi sam proveo šest mjeseci. Izašao sam iz pritvora i nastavio život van Crne Gore. Sve dok me nisu uhapsili po potjernici za isto krivično djelo. Stavljeno mi je na teret djelo sa kojim nemam veze. Uhapšen sam pred ženom i djecom. Tražim da mi sud ukine pritvor“, naveo je Ljumović.
Podsjećamo, ovom optužnicom Specijalnog državnog tužilaštva obuhvaćeni su Milan Vujotić, Filip Knežević, Aleksandar Ljumović, Mario Milošević, Goran Rakočević, Veselin Bubanja, Filip Bešović, Luka Bulatović, Dejan Vukašinović, Branislav Karadžić, Goran Vukčević, Mijajlo Stojanović, Darko Lalović i Sanja Božović.
Optužnicom Specijalnog državnog tužilaštva obuhvaćeni su Milan Vujotić, Goran Rakočević, Filip Bešović, Sanja Božović, Veselin Bubanja, Luka Bulatović, Dejan Vukašinović, Darko Lalović, Branislav Karadžić, Mario Milošević, Mijajlo Stojanović, Aleksandar Ljumović i Goran Vukčević.
Oni se terete za više teških krivičnih djela, uključujući stvaranje kriminalne organizacije, teško ubistvo, ubistvo putem podstrekavanja, nedozvoljeno držanje oružja i neovlašćenu proizvodnju i promet droga.
Pored optužbe za napad na nekadašnju novinarku „Vijesti“ Oliveru Lakić 8. maja 2018. godine i ubistvo Miodraga Kruščića 21. maja 2018. godine, ova grupa se tereti i za krijumčarenje 554 kilograma marihuane iz Albanije u Crnu Goru 26. januara 2021. godine.
Suđenje se nastavlja 26. novembra.
