„Zahvalila sam na poštovanju i prepoznavanju mog ugleda i uticaja kod pravoslavnih žena Crne Gore i poznavanju slabosti pravoslavlja, ali morala sam da odbijem ponudu. To sam učinila iz više razloga, a izdvojiću nekoliko njih. Buduća Demohrišćanska stranka po svojoj prirodi i opredjeljenjima biće uspostavljena kao čisto svetosavska stranka koja neće biti blagonaklona prema pravoslavnim Crnogorkama i Crnogorcima. Shvatila sam da imaju namjeru da privuku vjernike iz stranaka okupljenih oko Demokratskog fronta i vjerne koji su zalutali u Demokratsku Crnu Goru. Zamolili su me da za sada umanjim svoje aktivnosti oko promjena u pravoslavlju, na šta takođe nijesam mogla pristati jer je moj konačni imperativ da žene nastave preuzimati kormilo u pravoslavlju i pravoslavnoj crkvenoj zajednici“, navela je Miličković.
Kako ističe, treći i glavni razlog zašto je odbila da postane potpredsjednica buduće Demohrišćanske stranke je način pravoslavnog života Zdravka Krivokapića.
„Oni znaju da je za mene hrišćanstvo hljeb nasušni. Kao i riba u moru, i ja tako, kao ribica, plivam u našoj vjeri. Svoje sagovornike sam iznenadila zahtjevom da mi potvrde da je hrišćanstvo životni stil premijera Krivokapića. Oni to nijesu mogli. Posebno sam ih iznenadila pitanjem da mi potvrde da Krivokapić nije u konkubinatu i da je vezan tajnom crkvenog braka, a da njegova djeca nijesu (crkveno) vanbračna. Dobro sam ih zamislila Krivokapićevom crkvenom krivicom. Ukazala sam premijerovim saradnicima da je crkvena vlast dužna starati se da se pravoslavci koji žive vanbračno vjenčaju, a ako ne mogu sklopiti valjan crkveni brak da se odvoje“, naglasila je Miličković.
