"Slučaj deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz 1992. godine i dalje predstavlja jedno od najtežih nerazriješenih pitanja suočavanja Crne Gore s prošlošću. Dosadašnji sudski epilog, obilježen spornom pravnom kvalifikacijom, ostavio je otvorena pitanja odgovornosti i izostanak pune pravne i društvene satisfakcije za žrtve i njihove porodice", poručeno je na trećem od sedam edukativnih vebinara, ovog puta o slučaju „Deportacija”, koje je danas organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO).
Policija Crne Gore je u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila, muslimanske vjeroispovjesti, starosti od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata koji je već buktao u Bosni i Hercegovini, i da ih je kao taoce predala vojsci bosanskih Srba pod vođstvom Radovana Karadžića i Ratka Mladića da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika. Svi izručeni iz Herceg-Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni, dok je druga grupa 25. maja 1992. upućena u koncentracioni logor u Foču (KPD), i od njih je samo nekolicina preživjela. Još uvijek nisu pronađena tijela svih žrtava deportovanih iz Herceg-Novog, niti se pouzdano zna mjesto na kome su stradali. Takođe, najmanje 33 osobe srpske nacionalnosti iz BiH su, takođe, uhapšene i izručene vojsci Srpske Republike (kasnije nazvana Republika Srpska) u cilju mobilizacije, a nije poznato da li je neko od njih stradao.
„Dosadašnji epilog ovog slučaja može se ocijeniti kao krajnje neadekvatan i pravno problematičan”, istakla je aktivistkinja Tamara Milaš, koja je vodila vebinar.
Posebno je, kako je pojasnila, sporna pravna kvalifikacija događaja u postupku pred Višim sudom u Podgorici, gdje je sukob okarakterisan kao nemeđunarodni, što je imalo direktne implikacije na primjenu međunarodnog humanitarnog prava i krivičnopravnu odgovornost.
„Takva kvalifikacija zanemaruje širi kontekst međunarodnog oružanog sukoba na teritoriji Bosne i Hercegovine u relevantnom periodu, kao i činjenicu da crnogorska policija nije imala status strane u oružanom sukobu u smislu međunarodnog humanitarnog prava. Policija je djelovala kao organ vlasti koji je lišio slobode civile i predao ih snagama koje su učestvovale u sukobu. Ovakav pristup suzio je prostor za utvrđivanje individualne krivične odgovornosti i doveo do oslobađajućih presuda, čime je izostala puna pravna i društvena satisfakcija za žrtve i njihove porodice“, kazala je Milaš.
Milaš je ocijenila da nije pokazana dosljedna i proaktivna spremnost institucija da se utvrde puna istina i odgovornost.
„Iako su preduzeti određeni koraci, uključujući sudski postupak i naknadne isplate odštete porodicama žrtava u parničnim postupcima, izostala je odlučna krivičnopravna reakcija koja bi rasvijetlila sve okolnosti i eventualno utvrdila komandnu odgovornost. Takođe, nije sprovedena sveobuhvatna institucionalna analiza niti je otvoren širi društveni dijalog zasnovan na utvrđenim činjenicama“, navela je Milaš.
„Efikasna i nepristrasna krivična istraga, uz mogućnost ponovnog preispitivanja pravne kvalifikacije djela u svjetlu međunarodnog prava i prakse međunarodnih sudova, predstavljaju ključne korake ka pravdi i pomirenju. Krivična pravda je temelj svakog istinskog procesa tranzicione pravde, jer bez individualizacije odgovornosti nema ni pune rehabilitacije žrtava. Uz to, neophodno je sistemsko njegovanje kulture sjećanja, uključujući podizanje adekvatnog spomen-obilježja, institucionalno obilježavanje godišnjica, kao i uvrštavanje ove teme u obrazovne i javne politike“, zaključila je Tamara Milaš.
Učesnici su se osvrnuli i na postupak reparacija u crnogorskom zakonodavstvu, kojim je obuhvaćeno 66 porodica žrtava.
„Neke žrtve nijesu pristale na poravnanje, već su nastavile postupke pred Osnovnim sudom u Podgorici, kao u slučaju Alena Bajrovića. Postoje i oni koji nijesu bili upoznati sa postupcima, jer u vrijeme njihovog pokretanja nijesu boravili u Crnoj Gori, pa su to pravo ostvarili naknadno“, pojasnila je Milaš.
Ovaj vebinar predstavlja praktičnu nadogradnju CGO priručnika „Ratni zločini 90-ih u presudama crnogorskog pravosuđa“, omogućavajući dublju analizu i diskusiju o sudskim presudama koje su dostupne u publikaciji „Proces suočavanja sa prošlošću u Crnoj Gori – slučaj “Deportacija”.
Cilj serije vebinara je da zainteresovanoj javnosti omogući pristup provjerenim i verifikovanim informacijama o ratnim zločinima, kroz analizu sudskih presuda, relevantnih dokaza, svjedočanstava i uloge institucija. Naredni vebinar vodiće pravnik Damir Suljević, 16. marta 2026. godine, a biće posvećen slučaju „Zmajević“.
Serija vebinara realizuje se u okviru CGO projekta „Razumijevanjem prošlosti do izgradnje povjerenja i tranzicione pravde“, kroz regionalni program “Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, koji je finansiran od strane Evropske unije, a koji sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Sadržaj ovog vebinara isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stavove CGO-a, EU-a ili UNDP-a.
