Srbija nije evoluirala za ovih 30 godina, ukazao je on u serijalu Kvaka 23 i konstatovao da je ovdje „neprihvatljiva ideja demokratije, različitosti, tolerancije, drugačijeg mišljenja i ponašanja, što svaka vlast, ponajprije Miloševićeva i ova sada, zloupotrebljavaju, odlazeći u krajnost“.
Ovdje se stvari farsično ponavljaju, ekstremni desničari „guslaju“ o Kosovu, na šta su se zaklinjali i poslanici u Skupštini, zatim mržnji prema migrantima, manjinama i drugim balkanskim narodima, predočio je Protić u razgovoru sa novinarkom Danicom Vučenić.
Njega situacija u Srbiji asocira na „rane devedesete kada smo praktično imali jednopartijski sistem, sa jednopartijskom Skupštinom, čak i poslije prvih izbora 1990. godine i desničare po ulicama koji su razbijali mitinge demokratske opozicije“.
Tada su desničari, odnosno tadašnja Srpska radikalna stranka (SRS), bili „omiljena opozicija, sa kojom je režim Miloševića vodio i dijalog“, kao što sada predsjednik Srbije želi dijalog sa desničarima, uporedio je Protić.
Osvrćući se na konstatacije u javnosti o fašizaciji, Protić je rekao da „niko ne zna šta donosi budućnost i da ništa nije isključeno“, pa ni zaoštravanje u odnosu na opoziciju, ukoliko ona ojača.
Primijetio je, međutim, kako desničarske grupe „udaraju u mete koje su za režim nevažne, ne ugrožavaju ga i ne dotiču njegove glavne poluge“.
„Sa stanovišta humanosti, tolerancije, razumijevanja, demokratskih sloboda, to je strašno, ali oni udaraju, kao da su teledirigovani, u periferna pitanja po režim“, objasnio je Protić.
Misli na izložbu karikatura ili manifestaciju koja traje godinama i koja „nikoga ni na koji način ne ugrožava i koja nikakve veze nema sa tim kakav će sjutra biti status Kosova“ i skreće pažnju na to da „ekstremisti uvijek napadaju slabije, nastupaju u hordama, kao bezimena anonimna gomila i čopor“.
Upitan zašto policija i tužilaštvo ne reaguju, ako ekstremisti nisu opasnost po režim, Protić je odgovorio da se „ne sjeća da su te dvije insititucije ikada djelovale nepristrasno“, podsjetivši da su jedva 2011. i 2012 zabranjene dvije organizacije, „ali da se nikada nije stiglo do navijačkih grupa“.
Kako je obrazložio, „mi ovdje imamo problem sa tim što iza tih grupa, koje nisu spontane grupe frustriranih ljudi zbog ukupne situacije, korone, bijede i sirotinje, stoji neka mračna ruka koja manipuliše tim ljudima i idejama koje promovišu“.
Na pitanje kako razumije najavu predsjednika Srbije da će razgovarati sa desničarima jer je zabrinut zbog njihovih svetonazora, Protić je uzvratio kako bi, da je ciničan, mogao da odgovori da se Aleksandar Vučić „najbolje osjeća u društvu istomišljenika“.
Priznaje, međutim, da nemogućnost opozicije da se pojavi kao „politički činilac otvara prostor za djelovanje takvih ekstremnih i suštinski marginalnih grupa“.
Protić ne vidi razlog da se razgovara sa ekstremnim grupama, jer teme koje se odnose na demokratiju ili demokratske izbore nisu teme koje te grupe zanimaju, pošto bi njih, „eventualno, zanimalo da pričaju o tome kako će se vratiti na Kosovo ili kako da se uđe u novi rat, u kome će da ginu djeca, ali ne njihova“.
Prema njegovom stavu, „problem je dublji od dezavuisanja opozicije, ovdje je problem u dezavuisanju demokratije, koja je vrlo osjetljiva biljka i nema moć da se brani, jer kada bi se branila negirala bi svoju suštinu“.
On smatra da „vlast demokratiju ne cijeni i mi smo već duboko zagazili u političku krizu, čega je potvrda i raspisivanje izbora za godinu i po dana, jer je jednostranački parlament neodrživ“
Komentarišući mogućnost da predsjednik parlamenta Ivica Dačić otvori prostor ka opoziciji i dijalogu sa njom, Protić je rekao da „ne vjeruje da Srbija ima ikakve šanse da ikada postane istinski demokratska država ako je spala na to da predsjednik SPS uvodi dijalog i bude medijator između vlastodržaca i opozicije“.
Podsjetio je da je Socijalistička partija Srbija (SPS) tri puta tokom devedesetih negirala izbornu volju građana, napravila „TV Bastilju i nasilje 9. marta 1991. godine“.
Kao jedan od nekadašnjih lidera Demokratske opozicije Srbije, on ne vjeruje ni da se do fer i poštenih izbora u Srbiji u ovim okolnostima može doći dijalogom, već samo „ako neko izvrši dovoljno jak pritisak na vlast da prihvati temeljne uslove za fer izbornu utakmicu“.
Prema njegovim riječima, taj pritisak može da dođe sa ulice, kao građanska neposlušnost, i kao pritisak sa Zapada, najvjerovatnije u kombinaciji ta dva faktora.
Uvjeren je da vlasti ne razumiju „koliko su demokratija i ravnopravnost u izbornoj utakmici u njihovom interesu“, jer su „toliko opijeni vlašću da misle da će vladati vječno“
To im je cilj i smisao bavljenja politikom, ocijenio je Protić, ali je upozorio da se „onaj ko ne vjeruje u demokratiju, prije ili kasnije, saplete o svoju iluziju i zabludu“.
