"U takvom ratu borili smo se zalažući sve, išli smo ulicama ne mareći za život, koračali smo ne mareći za smrt, pobijedili smo vjerom, ne politikom, kordone naoružanih, dok su nas zasipali palicama, nazivali izdajnicima, državnim neprijateljima, tuđim plaćenicima, mirno smo stajali, okupirani samo jednom idejom. Mi ne branimo danas, mi branimo vječnost.
U toj borbi gorjeli smo svi, a izgorio je naš Mitropolit Amfilohije, životom je platio ono što je odbranio, pravo na istoriju, pravo na ime i prezime našeg naroda, odbranio je ono što je novi Ustav Crnoj Gori uzeo, vratio je Crnu Goru sebi", navodi on.
Milačić ističe da slobodu nisu ni tražili, a ni dobili u domu većine, domu zakona, Parlamentu bezakonitosti, u kom su stanovali oni koji su nam slobodu uzimali, neki zbog nevjere, neki zbog stranih, tuđih, a moćnih, a neki zbog sebe, jedan po jedan, podignutim rukama izglasavali su zakone i Ustav svoje prolaznosti, dok nas nisu izveli na ulice da sami zbacimo okove anticivilizacije i vratimo Crnu Goru u istoriju.
"U našoj borbi nije bilo politike, nije bilo partija, nije bilo koalicija, one su nastajale i postojale za izborni dan, da presude onom kog su već umorile Vladike Crne Gore, kom su već presudili narodom i slobodom, pa pozvali da se glasa za slobodu. Našu borbu dobile su Vladike Crne Gore. Oni su očevi naše borbe. Oni su očevi naše pobjede.", kaže.
"I danas, dok Crna Gora i dalje oplakuje oca svog junaštva, oca po vječnosti, dok stvaramo novo hodočašće u Hramu Hristovog Vaskrsenja, odlazeći na grob našeg vijeka, opet nas pozivaju na borbu, ali ne pobijeđeni, ne otpisani, na borbu nas zovu borici naše pobjede.
Opet prijete prozivajući Boga, njegove vjesnike, oce i Vladike, jer napad na Vladiku Joanikija, oca pobjede, napad je na našu pobjedu. Napad riječima koje se ne smiju izgovoriti, mislima koje se ne smiju ni pomisliti. A ne voditi rat protiv pobjede, rat protiv onoga koji je već dobijao iste ratove, koji vjekovima dobija ratove protiv Pravoslavlja i Crne Gore".
Takav ishod garantuje narod Crne Gore, jer u napadu na Vladike i crkvu, mi se više ne dijelimo, mi postajemo jedna partija, partija Boga.
U vremenu koje je rođeno za prvu slobodnu Vladu Crne Gore, više od toga, za Vladu stoljeća, ne smijemo ni po koju cijenu pokazivati zube pobjedi naše vječnosti.
"Više od toga, ne smijemo ni po koju cijenu pokazivati zube Vladici Joanikiju, dostojnom sinu Mojsija Zečevića, koji sada ne može ni odgovoriti, jer dobija još jedan rat protiv globalnog zla, koronavirusa, koji boluje za svojim ratnim ocem, ocem svoje slobode, Mitropolitom, zar ima čovjeka koji bi u ovom trenutku njega napadao.
Umjesto da ustajemo i liježemo zahvalni na rubu beskraja koji smo dobili u izbornoj noći, na koje su pozivali upravo Vladike Crne Gore, ulažući sve svoje duhovno u naše svetovno, da nas probude iz vijeka ćutanja i vijeka straha, da olovkom izbornog dana odbranimo sebe. Da nije bilo Mitropolita Amfilohija i Vladike Joanikija nikada ne bi ni namirisali slobodu.
Njihovim pozivom smo ovjenčani na mir i slogu, to dugujemo Mitropolitu Amfilohiju, sastavljanje vlade njegove i pobjede svakog građanina ove zemlje ma kom se Bogu on molio, i neka se niko ne usudi da svojom riječju pomuti ono što je ostalo kao dug prema Đedu naše nacije, ma kako se on zvao.
Jer će za svog protivnika dobiti narod Crne Gore.
Ne napadajmo našeg Vladiku Joanikija, već se okupimo oko njega.", zaključuje on.
