Prema njegovim riječima, Crna Gora traži ljude koji će joj služiti, a ne njome vladati.
“Traži one koji je vole zbog onoga što jeste, a ne zbog koristi koju iz nje mogu izvući. Vapi za djecom koja će joj uzvratiti tišinom poštovanja, ne bukom samopromocije. Umorna je. Umorna od političara koji je koriste kao odskočnu dasku za lične ambicije. Od lidera koji u njoj vide samo brojke, fotelje i privilegije. Umorna je od onih koji bi njene simbole poklonili drugima, ali platu uredno primaju iz njenog budžeta. Od onih koji grabe, dijele, cijepaju – a nemaju ni riječ ljubavi za nju”, kaže Metjahić.
Umorna je, dodaje, i od zaštitnika svih vrsta – koji u njenom imenu štite samo sebe.
“Ali zna – negdje duboko – da još ima djece koja je vole iskreno. Koja je ne kriju, koja se ne stide, koja je ne koriste kao sredstvo. Djeca koja ne traže, nego daju. Koja priznaju greške, ne boje se poniznosti, koja ne trče za funkcijama. Koja se ponose zastavom bez potrebe da to dokazuju drugima”, navodi on.
Zbog te djece, poručuje, Crna Gora i dalje traje.
“Iako umorna, i dalje pruža. I dalje grli. I dalje oprašta. A mi, djeca njena, prepiremo se. Gurkamo. Pokušavamo da se „namirimo“. Svako za sebe. Zato Crna Gora danas pita – tiho ali jasno: Jesmo li se namirili? Možemo li sad da krenemo dalje? Možemo li bolje, iskrenije, zrelije – djeco moja?”, zaključuje Metjahić.
