(Iz Pariza specijalno za Portal Analitika)
Novi, sedmi po redu, predsjednik V Francuske republike Fransoa Oland svojom pobjedom ponovo je vratio na scenu socijalističku opciju francuskog društva. Burno pozdravljen od stotine hiljada gradjana koji su izašli na ulice francuskih gradova da proslave pobjedu, Fransoa Oland je u obraćanju naciji -0 prvo u svom gradu Tilu a zatim u Parizu na Trgu Bastilje, ponovio glavne linije svog programa, tražeći da se njegov mandat vrednuje po tome koliko će ostvariti „pravednije društvo i povećanu brigu o mladima“.
Francuzi su glasali za promjenu. Ekonomska kriza, nezaposlenost, nesigurnost, strah od novog mondijalizovanog svijeta čije negativne posledice snažno osjećaju u svakodnevnom životu, uticali su da se većinom od 51,66 posto glasova, opredijele za Fransoa Olanda koji obećava novu, ujedinjenu multietničku, multikonfesionalnu i multikulturnu Francusku u kojoj će svi imati jednake šanse za dostojan život. On je odlučio da okrene list, da vrati Francuskoj dignitet njene parole Sloboda Jednakost Bratstvo, da je izvuče iz spirale mržnje, nepovjerenja i straha i da je ujedini.
Međutim, francuska realnost je - prvi veliki kamen iskušenja za novog predsjednika. Podijeljeni, isključivi, zabrinuti za budućnost; 48,34 posto glasača dalo je povjerenje Nikoli Sarkoziju, njegovom načinu da se suočava sa krizom, ali i načinu na koji je tretirao strance i državne granice, teme koje je preuzeo od ekstremne desnice, da bi osigurao pobjedu.
Fransoa Oland je svjestan izazova kada citira socijalistu, Leona Bluma, koji je nakon pobjede Narodnog Fronta 1936. izjavio „Ovo je divno, ali sada počinju teškoće“. Ili kako je komentarisao Danijel Kon-Bendikt, poslanik zelenih u Evropskom parlamentu, harizmatska ličnost francuske '68: „Pobjeda ljevice ne znači ulaz u raj. To je ulaz u pakao realnosti“.
Francuski „novi put“ za Evropu: Svjestan mjesta i uloge koju Francuska ima u Evropskoj uniji, Fransoa Oland je već u prvom obraćanju naciji pokazao spremnost da bude pokretač novog puta kojim će krenuti Evropa, ističući neophodnost da se povrati povjerenje građana Evrope u njene institucije kroz povećanje privrednog rasta, zaposlenosti i obezbedjivanje prosperiteta.
Oland je već u predizbornoj kampanji najavio mjere koje će preduzeti u tom pravcu: kreiranje eurobonda za velike evropske projekte koji se u prvom redu odnose na energetiku i odustajanje od stroge discipline budžetske ravnoteže, izjavljujući da neće ratifikovati Evropski budžetski pakt.
Dugogodišnji „ evropski dvojac“ njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Nikole Sarkozija izborom Fransoa Olanda - prestao je da funkcioniše. Njemačka se našla sama na sceni kao najača sila euro zone, bez jakog saveznika kakav je bio Sarkozi, spreman na ustupke i pun divljenja prema „njemačkom modelu“. Sa svoje strane, Angela Merkel je toliko podržavala predizbornu kampanju Sarkozija da se ne samo ponudila da učestvuje na njegovim mitinzima nego je i odbila da primi Fransoa Olanda. Izbornom pobjedom glavnog francuskog socijaliste - i ona je doživjela poraz. Sama, prinuđena je da se okrene drugim evropskim državnicima u cilju da obezbijedi saveznike i marginalizuje francuskog predsjednika. Ona je već pozvala Olanda u posjetu Njemačkoj, ali i jasno dala na znanje da neće biti novih pregovora oko Budžetskog pakta. Sada se, zajedno sa italijanskim premijerom, Mariom Montijem, trudi da 25 država članica koje su potpisale Pakt, što prije pridju njegovoj ratifikaciji, ne čekajući na Francusku.
Oslabljena unutrašnjim tenzijama izmedju CDU i liberala FDP, jedino što sada može da ponudi Olandu je neki protokol kao dodatak Pakta, ali ne i nove pregovore o njemu. Međutim, u situaciji kada jedna za drugom zemlje eurozone klize u ekonomsku krizu, Njemačka je jedini garant eura. Da li će sama moći da se nosi sa tim problemom? Merkel je već dala obećanje da će se krajem juna u Evropskoj uniji diskutovati o privrednom rastu, ali odbacuje da se to odrazi na budžetski deficit. Ona umjesto slabljenja budžetske discipline nudi mjere strukturalnih reformi javnih finansija. Izgleda da su i Merkel i Oland sada u pat poziciji, ali svako dalje zaoštravanje i zahladjenje u njihovim odnosima, neizbježno bi doveli do kraja euro zone.
Iako su neki njemački mediji popratili izbor Olanda ironičnom primjedbom da je time Francuska napustila Sjevernu Evropu i pridružila se Južnoj, upravo su zemlje kao Španija pokazale puno optimizma i povjerenje u novog francuskog predsjednika. Za njih je kraj „dvojca“, ujedno i mogućnost da se vrate na evropsku političku scenu kao akteri, a ne više kao izvršioci diktata, a u labavljenju budžetske discipline vide izlaz za povećanje privrednog rasta. Španija, koja bi morala da do kraja godine smanji svoj dug sa 8,5 posto na samo 3 posto, gleda na Olandove predloge kao na spas. I druge zemlje „Južne zone“ gledaju na izbor Olanda kao na rešenje izlaska iz krize i izbjegavanje scenarija Grčke, naročito posle njenih parlamentarnih izbora.
Daleko je Amerika: Očigledno je da se za svoje mjesto u svijetu, Francuska mora prvo izboriti u Evropi i to protiv najjače sile euro zone, dojučerašnjeg saveznika, Njemačke, čiji model upravljanja i izlaska iz krize, Fransoa Oland suštinski dovodi u pitanje.
To je i razlog zašto francuski mediji i politički analitičari gotovo da se nisu bavili stavom SAD prema francuskim izborima. Hladni rat je završen i pobjeda socijalista nije više dogadjaj koji mijenja geostrateški odnos snaga u svijetu. U toku predizborne kampanje, primijećeno je da američki predsjednik daje podršku Sarkoziju, ali to nije bila agresivna podrška Angele Merkel. Isto tako, čestitke američkog predsjednika Obame za sada ne znače ništa više od uobičajene diplomatske prakse. Međutim, američki mediji očekuju da će finansijski kapital izvršiti takav pritisak na Olanda koji će morati korigovati svoja obećanja. Ipak, sam predsjednik Obama je u svojoj zemlji primijenio princip budžetskog deficita za stimulisanje privrednog rasta i ima razumijevanja za Olandov zahtjev.Bez iskustva u spoljnoj politici, Fransoa Oland će već u toku maja, prisustvovati sastanku G8 kao i samitu NATO pakta u Americi. To će za njega biti prvi test, ali i neophodnost da se odredi prema najjačim medjunarodnim institucijama. Naročito prema NATO paktu zbog predizborne izjave da će do kraja godine povući francuske vojnike iz Avganistana, ne poštujući Sarkozijevo obavezivanje da ih zadrži do kraja 2013. godine. Još nije jasno da li će se Oland, kao i de Gol i Miteran, držati po strani i izaći iz komande NATO-a kojoj je Sarkozi prišao na dosta veliko nerazumevanje Francuza.
Sada su svi u iščekivanju prvih poteza Fransoa Olanda, formiranje vlade posle predaje vlasti 15. maja, njegovih istupa u zemlji i inostranstvu, ali iznad svega, kao Damoklov mač, stoji perspektiva parlamentarnih izbora zakazanih za 10. Jun. Da bi mogao da ostvari svoja obećanja Olandu je neophodna apsolutna većina u parlamentu. Da li će birači da mu u tolikoj mjeri ukažu povjerenje?
Za sada ostaje optimizam čitave francuske i evropske ljevice da su moguće promjene i da će druge zemlje u ritmu njihovih izbora slijediti francuski primjer.
Dragica MUGOŠA
