Regionalna diva džez sevdaha Amira Medunjanin nastupiće večeras u 21:30 sati na festivalu "Mediteranske note” u Tivtu. Scenu će, prvi put u dugogodišnjoj karijeri, podijeliti sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom, i to pod dirigentskim vođstvom Vetona Marevcija.
Na repertoaru će se, kako je kazala, naći presjek pjesama koje je do sada radila, sa posebnim akcentom na numere sa posljednjeg albuma "For Him and Her”, koji predstavlja omaž Tomi Zdravkoviću i Silvani Armenulić.
Publika postoji i u onlajn prostoru, ali nije isto kada je ne vidim. Kada nastupam, moram vidjeti ljude i njihova lica, osjetiti razmjenu energije
“Nijesam imala priliku da radim sa Vetonom Marevcijem, niti sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom, zato ovaj koncert jedva čekam. Potpuno su novi i aranžmani koje je radio njihov saradnik, Li Bredšo”, kaže Medunjanin.
U CRNOJ GORI KAO KOD KUĆE
U Crnoj Gori, napominje, nije dugo bila. Ovdje se, kaže, uvijek osjeća kao kod kuće i svaki susret sa našom publikom za nju je poseban. Naročito je raduje činjenica što na njene koncerte sve češće dolazi mlađa publika.
“Ne znam šta se u stvari desilo posljednjih nekoliko godina, niti ko je sve zaslužan za renesansu sevdaha. Ali činjenica je da mlađe generacije dolaze na moje koncerte u velikom broju. Radosna sam jer to je bio moj cilj od početka, da upućujemo mlade ljude na tu lijepu tradiciju koju baštinimo. Bitno je da i ova muzika bude zastupljena u njihovom sazrijevanju. Meni je dosta pomogla kad sam bila dijete. Srećna sam jer se u mojoj kući uvijek slušao sevdah. Drago mi je ako djelić te emocije mogu da prenesem na nove naraštaje. A što se tiče starijih, oni sada možda i slabije dolaze na koncerte, jer im ne pjevamo izvorni sevdah”, objašnjava Medunjanin.
DIMANIKA I SPOJ
Pjesme sa albuma "For Him and Her”, koji će biti predstavljen pred Tivćanima, domaća publika imala je priliku da čuje prošle godine na otvaranju 15. Nikšić guitar festivala, koji je zbog okolnosti izazvanih pandemijom korona virusa održan u onlajn formatu.
Tada je Amira pjevala uz pratnju gitare Boška Jovića. Prisjećajući se toga koncerta, priznaje da se dinamika sevdalinke mnogo razlikuje u zavisnosti od toga da li je izvodi uz pratnju jednog muzičara ili orkestra.
“Nemoguće je to uporediti. Dva su različita svijeta, koja, svaki za sebe, ima svoje čari. Bogu hvala što mogu i jedno drugo da radim. Uz gitaru je intimno, ogoljeno i možda najteže za oba izvođača. Ali, meni što je teže, draže je", priznaje Medunjanin.
Kada je riječ o nastupima sa velikim ansamblima, prisjeća se da je prvi orkestar sa kojim je radila bio Dubrovački simfonijski orkestar.
"Pjesme u aranžmanima sa simfonijskim orkestrom zvuče božanski! Kada radite takve koncerte uživo, nema straha da će neko pogriješiti. Svi su savršeni. Ja se gotovo uvijek plašim da se nekom ne omakne pogrešna nota, ali sa orkestrima to ne može da se desi. Oni čitaju note, dok ja samo brinem hoću li na vrijeme ući u pjesmu. Gledam dirigenta, ali baš i ne razumijem šta on govori, pa uradim po srcu i osjećaju. Divna su to iskustva”, iskrena je Medunjanin.
Govoreći o nesvakidašnjem spoju sevdaha i klasične muzike, koju će večeras biti u prilici premijerno da čuje i crnogorska publika, naša sagovornica ukazuje na to da biti na sceni sa jednim muzičarem, u kvintetu ili sa kompletnim orkestrom, uvijek donosi različitu razmjenu energije sa publikom.
“Kad se sevdah i klasika spoje s mjerom i velikim poštovanjem to je dobitna kombinacija. U tom procesu i izbor pjesama je vrlo bitan, a ja volim da eksperimentišem”, kaže Medunjanin.
Kao potvrdu svojih riječi podsjeća na koncert koji je imala sa Zagrebačkom filharmonijom, gdje su došli ljudi koji slušaju isključivo klasičnu muziku.
“Ljubitelji te muzike nemaju mnogo dodira sa tradicijom, a sa tog koncerta izašli su oduševljeni”, ističe ona.
UTICAJ I OMAŽ
Osim sevdalinki, na koncertima, kaže, često voli da zapjeva numere Štulića i Šobića.
"Ako znaš bilo što” je sevdalinka, iako je napisao Štulić. To je ljubavna pjesma, a svaka takva je sevdalinka. Uz Šobićeve pjesme sam odrasla, imao je velikog uticaja na mene. Omiljena mi je ,,Umjesto gluposti”.Žao mi je što više nije na sceni, jer je jedan od najvećih autora sa ovih prostora. Karte su se tako posložile, ali mislim da može još mnogo da pruži muzici. On je genijalac, a malo je takvih na Balkanu”, ističe Medunjanin.
Veliki uticaj na njen muzički put, kaže, imali su i Silvana Armenulić i Toma Zdravković, pa je prije dvije godine odlučila da snimi album sa njihovim pjesmama. Aktuelno izdanje, ističe, dugovala je sebi, autorima pjesama, kafani…
“Dobrih 20 godina imala sam želju da otpjevam stare ,,kafanske” pjesme koje su okupljale boeme, umjetnike, slikare tog vremena kojih, nažalost, više nema. Razmišljala sam na koji način to najbolje da iznesem, smijem li ja to uradim, da li bi to bilo fer prema njima, hoće li mi njihove porodice zamjeriti”, dodaje Medunjanin.
Podsjeća i da je album snimala u decembru 2019. u Americi.
"Htjela sam da okupim ekipu koja nikada ranije nije svirala sa mnom. Željela sam potpuno novi zvuk i muzičare koji nikada nijesu čuli za sevdalinku. Htjela sam da vidim kako oni reaguju na njihove originalne snimke, dok sam u glavi već imala aranžmane. Cilj mi je bio da istaknem izvornu ljepotu tih pjesama, a neke najljepše koje je Silvana otpjevala napisao je za nju upravo Toma, uključujući i evergrin "Šta će mi život bez tebe dragi”, napominje Amira.
Ova pjesma je, dodaje, bila prva koju je naučila od Silvane, a od sevdalinki koje je otpjevala to je ,,Ah, što ćemo ljubav kriti”.
“Aranžman mi se nije svidio, tako da sam slušala samo njen glas. Mnogo sam naučila od nje. Njene izvedbe sevdalinki su posebne, kao i ornamenti kojim je ukrašavala stihove. Što se tiče Tome, čini mi se da ne poznajem osobu koja ne zna njegove pjesme, od "Danke”, "Što je tužna tako ova noć” do "Čekaj me“, priča Amira.
Kompletna postprodukcija albuma, dodaje, rađena je tokom pandemije na pet različitih strana svijeta - onlajn.
“Snimatelj je bio u Londonu, jedan od koproducenata je u Francuskoj, basista i gitarista u Americi, violinista u Novom Sadu, Mustafa Šantić u Mostaru. Još smo morali snimiti harmoniku, pa sam u sred pandemije morala otići u Mostar. Album je sklopljen pod vrlo neobičnim okolnostima i bilo je veoma zahtjevno. Akcenat na albumu je na basu i glasu. Pjesma koja otvara izdanje je "Svirajte mi tiho, tiše”, i tu su samo bas i glas, kao i posljednja “Umoran sam od života”. Sve između je omaž tadašnjim aranžerima, Tomi i Silvani, kao i njihovim pjesmama. Ali, ove dvije sam otpjevala onako kako ih čujem – nježne, ogoljene, lijepe... Bas mi je najdraži, taj zvuk kao da izvire iz zemlje”, pojašnjava Medunjanin.
MUZIKA U LOKDAUNU
Iako su njene brojne kolege muzičari pokušali da žive svirke prenesu na onlajn platforme, Medunjanin kaže da nije pristalica takvih formata, te da ta vrsta nastupa ne može da nadomjesti živi kontakt sa publikom.
“Ja ne mogu tako da radim. Publika postoji, znam, i u onlajn prostoru, ali nije isto kada je ne vidim. Kada nastupam, moram vidjeti ljude i njihova lica, osjetiti razmjenu energije… Bez nastupa smo bili pet mjeseci, a to je za muzičare kao da ne dišu”, ističe Medunjanin.
Mlađe generacije dolaze na moje koncerte u velikom broju. Radosna sam jer je moj cilj od početka bio da upućujemo mlade ljude na tradiciju koju baštinimo
Podsjeća da se prošle godine, kada je korona krenula, na Balkan vratila iz Australije.
“Bila sam mjesec dana na turneji na kraju svijeta. Dolazim kući i zatičem lokdaun. Jedva sam uspjela da se vratim, a onda pet mjeseci tišine. Nakon toga, prvi susret sa publikom desio mi se u Ohridu i bio je veoma emotivan. Svi smo plakali. Napokon smo bili pred ljudima, uz blagu nevjericu da li se to stvarno ponovo dešava”, kaže Medunjanin.
Kako je situacija sa korona virusom u odnosu na prošlu godinu sada mnogo bolja, radosna je jer može planirati koncerte. Nakon Tivta, najavljuje, nastupiće u Banjaluci, pa Novom Sadu, Nikšiću, Zadru…
“Do kraja godine sve je bukirano. Ali dok se koncert ne desi, tj. dok ne dođem i otpjevam repertoar ne vjerujem da se desilo. To su posljedice pandemijske izolacije, jer ništa više ne možemo planirati”, ocjenjuje Medunjanin.
Naša sagovornica ističe da su pandemijski uslovi funkcionisanja doprinijeli da ljudi shvate koliko je kultura bitna za normalan život.
“Meni je potrebno da odem na predstavu, u bioskop, na koncert. Bez kultutre svijet bi bio dosadno mjesto. To je važna lekcija koju svi naučimo kad-tad. Nadam se da će epidemija brzo proći, da ćemo iz nje izaći zdravi, a sve ostalo za sada je manje bitno”, zaključuje Medunjanin.
