“No, isti navodi da je u periodu 2008-2012 proveo na osnovnim studijama na japanskom Saitama Univerzitetu gdje je stekao Bsc diplomu ekonometrije i kvantitativne ekonomije” navodi Medojević.
Ovo, kako kaže, ukazuje da u dvogodišnjem periodu po okončanju srednje škole do odlaska na studije u Japan Spajić ništa nije radio, odnosno pretpostavlja da je učio jezik i spremao se za studije.
“Sa druge strane, isti je naveo da je u periodu studiranja 2008-2009 (što znači na prvoj godini studija?!) bio stažista u privatnoj firmi svog, godinu dana starijeg, kolege Kazuya Segawa u Financial Liberty. Praksa/staž u Japanu se odrađuje tokom pretposljednje ili poslednje godine studija, ali obzirom da je Financial Liberty bio start-up firma, hajde i da poverujemo u ovu Milojkovu tvrdnju. Dalje, isti javno publikuje da je bio na MBA programu na HEC Paris, pretpostavka je u Japanu(Tokiu), obzirom i to moguće u periodu od januara 2012. do juna 2013. I to bi mu se bez da se provjerava na https://www.hec.edu/en/overview/international/hec-japan i moglo povjerovati”, ističe on.
Međutim, kako dodaje, ima nešto drugo što Spajićevu biografiju čini upitnom.
“Naime, isti navodi kako je u periodu od aprila 2009. do januara 2012. (blizu tri godine) bio ko-osnivač i partner u start-up firmi "Suites". Ja nisam najbolji poznavalac pravne regulative Japana, ali djeluje krajnje neozbiljno da neko sa studentskom vizom nakon godinu dana boravka u Japanu bude su-osnivač firme??! Sve i da je tako kako Milojko tvrdi za tako što su moguće samo dvije opcije registrovanja: "Godo-Kaisha" (forma našeg d.o.o.) i druga je "Goshi-Kaisha" (privatno akcionarsko društvo). U oba slučaja nezavisno od forme u Japanskom registru privrednih subjekata (egzistirajućih i brisanih) https://www.moj.go.jp/EN/MINJI/houjintouki.html ne postoji firma "Suites" za koju Milojko tvrdi da joj je bio suosnivač i partner. Hajde da se i tu neka slovna greška potkrala Milojku zbog čega danas registar ne prepoznaje ovaj poslovni entitet, ali ako je sve i tačnim da ga je Milojko sa nekim osnovao kao start-up postavlja se pitanje šta se sa istim dešavalo od januara 2012. kada Milojko više nije bio vlastan istome?,Da li je prodat i kome?” pita Medojević.
Na to, kaže, bi odgovor mogla dati surova Japanska poreska služba.
“Ali "kandidat za Premijera" je nakon okončanja svog preduzetništva i to sve kao student koga očito nije bio strah za stipendiju, jer mala je vjerovatnoća da mu je baba iz Pljevalja, inače glasač DPS-a, plaćala studije, nastavlja svoju radnu karijeru odmah nakon toga opet kao pripravnik u Citi Banci u Tokiu i to u trajanju od punih 10 mjeseci?! Doduše, tri mjeseca kao stažista i sedam na obuci za trejdere?!Odakle, nakon toga, prelazi u Singapurski Goldman gde radi na NPL, što je solidna pozicija. No, o tome koliko je Milojko bio uspješan u tome najbolje govori iznenađenje njegovih kolega Daphne Chan (koja mu je bila neposredni supervizor), Ankur Vohra (godinu dana mlađi kolega sličnog razvojnog puta), Judy Chai i Wing Shan Ng. neposredne kolege. Svi oni ga pamte kao simpatičnog, nestalnog i krajnje neozbiljnog kolegu zbog čega je nakon manje od tri godine bez ikakve optremnine i bonusa morao napustiti Goldman, čime je stavio tačku na svoju bankarsku karijeru i karijeru svijetu konvencionalnih finansija. No, Milojko se onda vraća u Tokio i počinje se baviti kriptovalutama i to kao "ulagač" na platformi bitFlyer”, navodi Medojević.
Ukoliko je, navodi, to htio onda je to mogao i iz Singapura.
“Nije se za to morao seliti u tri puta skuplji Tokio??! Ali hajde... Sve u svemu, Milojko je živio u papreno skupom Tokiu skoro sedam punih godina od aprila 2014. do decembra 2020. kao stranac bez stalnog zaposlenja i to kako? Sa boravišnom dozvolom ili? U kojoj je to onda banci sa tim statusom imao otvoren bankovni račun i gdje je onda plaćao porez?”, kaže Medojević.
Paralelno sa tim, dodaje, Spajić tvrdi kako je bio partner u Singapurskoj firmi Das Capital SG.
“Pretpostavka je da se ta "firma" u kojoj je do decembra 2020. bio "partner" bavi takvom djelatnošću koja ne iziskuje da on kao partner bude prisutan, ali se postavlja pitanje opet gdje je u tom trenutku plaćao porez, ko su drugi "partneri" u toj Singapurskoj firmi, da li je ista njegovim imenovanjem za crnogorskog ministra finansija prestala sa radom...
Sve u svemu kada se serioznim ljudima iz svijeta finansija predoči jedna ovakva "biografija" jedina reakcija je osmijeh kao kada čuju dobar vic. Zato je nejasno kako u eri "globalization & artificial intelligence" momku polazi za rukom tako besramno da laže? Ima li ikoga osim mene spremnog da mu kaže "majstore priča ti je krajnje šuplja"? I zašto specijalni državni tužilac ima evidentnu bojazan da pokrene istražni postupak protiv kandidata za "Premijera" koji, očigledno je, svojom kandidaturom ima namjeru obezbijediti sebi imunitet”, zaključuje Medojević.