"Godine koje su prošle samo su potvrdile da države članice ne žele da prenose svoju suverenost na birokratske nedemokratske institucije EU. Kriza sa koronom drastično je smanjila povjerenje građana EU u birokratske strukture u Briselu i njena budućnost je veoma upitna. Mafija već 30 godina ima svoj “Otvoreni Balkan”. Vrijeme je i da pošteni građani i privrednici dobiju svoj “Otvoreni Balkan”", navodi Medojević.
Zadivljujuća je, dodaje lider PzP-a, opijenost i zaljubljenost crnogorske političke i NVO “elite” u Brisel i EU.
"Još uvijek ne mogu da prihvate realnost da se EU u ovom formatu više neće širiti i da Crna Gora i ostala ekipa “ponavljača” nikad neće biti članice EU. Naprotiv, za svakog realnog i ozbiljnog posmatrača prilika u Briselu, jasan je i nepovratan trend urušavanja uticaja EU na zemlje članice i taj trend se dodatno ubrzava zbog teških posledica rata u Ukrajini i uvođenja sankcija Rusiji", ističe Medojević. m
Sa ulaskom u recesiju, eksplozijom cijena energenata, inflacijom, porastom kamata, rastom nezaposlenosti, povećanjem siromaštva i krizom povećanja cijena i nestašicom hrane, mogućim novim talasom migranata iz gladne Afrike, jačaće, dodaje Medojević, centrifugalne sile i sve veći konflikti između država članica i EU
"Na nesreću crnogorskih EU fanatika, njihova ljubav i strast prema EU ostaće neuzvraćena i nesrećna. Zato je pitanje snaženja i institucionalnog uređenja regionalne saradnje od najvećeg nacionalnog interesa za sve zemlje u regionu. Crna Gora kao mala i otvorena ekonomija ima najveći mogući interes da se olakša kretanja ljudi, kapitala, roba i usluga u regionu. Imajući u vidu istorijat međusobnih odnosa i povezanost sa Srbijom, cijenim da bi upravo ove dvije države mogle bilateralnim sporazumima da regulišu međusobnu saradnju koja bi onda postala model i za čitav region.
Zajednički granični prelazi, malogranični režimi kretanja, usaglašavanje poreskih stopa i stopa akciza, zajednički nastupi prema donatorima i finansijerima velikih infrastrukturnih projekata, harmonizacija carinskih procedura i režima, zajedničke investicije, nastupi na trećim tržištima, formiranje konzorcijuma za dobijanje izvoznih poslova, povezivanje državnih razvojnih banaka i fondova, povezivanje energetskih sistema i tržišta", navodi Medojević.
Ko može, pita Medojević, imati problem od olakšavanja zapošljavanja, liječenja, školovanja, kulturne saradnje.
"Samo ostrašćeni ekstremisti i poslušnici globalne duboke države žele da zadrže postojeće nacionalne i državne torove, kako bi i dalje jačali svoje korumpirane i kriminalizovane režime i širili nacionalizam i ekstremizam, tražili neprijatelje i u regionalnoj saradnji vidjeli opasnost i prijetnje. EU nije više nikakva alternativa. Ona se polako gasi, jer gubi smisao. Kao SFRJ krajem osamdesetih. Svi su znali da je toj državi kraj i tom formatu i da su neophodne ili radikalne reforme ili miran razlaz. EU nestaje, a problemi i izazovi za države Zapadnog Balkana ostaju. Samo pravi vizionari imaju hrabrost da vide svijet i Evropu realnim očima i da pokrenu nove procese koji će donijeti samo dobro i privredi i građanima. Uz maksimalno poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta svake države i dobru volji da saradnja i zajednički rad zamjene mržnju i sukobe", zaključio je Medojević.
