Najava Vlade o povećanju minimalnih penzija za 50 odsto, odnosno na iznos od 450 eura od januara iduće godine izazvala je veliku polemiku, ali i konfrontaciju među penzionerima. Njihovo je mišljenje da to povećanje penzija pripada svima, a ne samo onima koji primaju minimalne penzije. Kako je Pobjedi kazala potpredsjednica Saveza udruženja penzionera Crne Gore Jelena Međedović logično je da je povećanje bilo neminovno, jer se oko 40.000 penzionera našlo ispod egzistencionalnog nivoa.
Nepravda i nebriga
„Ako se tome doda brojka srazmjernih penzija i još jednog broja koji primaju niže penzije od minimalnih onda je to brojka veća od 70.000. Da je mnogo ranije trebalo da se postavi pitanje vezano za penzionere sa minimalnim penzijama je više nego očigledno. Ali ne samo njih već i velikog broja penzionera čija je penzija niža i od minimalne, kao i korisnika socijalnih primanja. Veliko je pitanje kako ispraviti nepravdu i nebrigu društva koje se deklariše kao društvo „socijalne pravde““, naglašava Međedović, dodajući da tu nastaju problemi, jer povećanje minimalne penzije izaziva revolt penzionera koji imaju puni staž od 40 godina, koji su u nekom smislu izjednačeni sa onima sa 15 godina staža i što nijesu obuhvaćeni bilo kojim vidom povećanja.
„Ako se zna da je penzija stečeno i ustavno pravo, da su tokom radnog vremena ulagali određena sredstva što bi se moglo nazvati njihovom neotuđivom imovinom, povećanje pripada svima. Međutim, činjenica da neko nije ostvario puni radni staž je diskutabilna i valja imati na umu da su mnogi proveli više godina na birou za zapošljavanje, da je privatizacijom brojnih firmi i preduzeća u Crnoj Gori ogromna većina radnika ostala bez posla“, kazala je Međedović i dodala da je zato jednom broju tih radnika bio omogućen odlazak u penziju sa 55 godina starosti (za žene) i to je objeručke prihvatano. Nakon penzionisanja bilo je moguće zasnivanje radnog odnosa sa pola radnog vremena gdje nije bilo uplate doprinosa.
Potrebno zakonsko utemeljenje
„To ukazuje da je neophodna izmjena Zakona PIO, a ne donošenje ad hok odluka“, ocijenila je i podsjetila da je od 2000. godine bilo sedam ili osam izmjena zakona, sa kojima penzioneri nijesu upoznati.
„Zaista bi trebalo da se ovim problemima odgovorni ozbiljno pozabave i sve postave u zakonske okvire umjesto što Fond PIO skoro godinu ima nepotpuni Upravni odbor, bez predsjednika i sa v.d. direktorom koji je po šesti put na toj funkciji, pa je logično da je stanje takvo kako jeste. U svakom slučaju organizacija koja broji 130.000 članova, što je slučaj sa NVO Savez penzionera CG, ne zaslužuje takav odnos duštva u cjelini“, zaključuje Međedović.
