On je na seminaru “Iskustva iz prakse u implementaciji Zakona o uredjenju prostora i izgradnji, naveo da trenutno stanje usvojene prostorno planske dokumentacije na nižim nivoima planiranja podrazumjeva gradnju više desetina hiljada, čak i preko 100 hiljada stambenih jedinica.
“Takvi planovi, uglavnom, nijesu vođeni procjenom ekonomske opravdanosti, niti ocjenom da postoje svi drugi preduslovi za stavljanje takvih objekata u punu funkciju. Obimna ponuda, posebno u funkcionalno i infrastrukturno nekompletnom okruženju, nužno dovodi do obaranja tržišne vrijednosti stambenih jedinica i smanjenja atraktivnosti konkretnih lokacija, bar kada je riječ o ulaganju u nekretnine. U prilog ovakvoj ocjeni, govore primjeri drugih država, poput Španije, Bugarske, objasnio je Gvozdenović.
On je rekao da je prostor Crne Gore, više nego zanimljiv i raznovrstnan, pa na taj način i intrigantan investitorima.
“I to je naš veliki kvalitet i kompetitivna prednost. Istovremeno to je potrošan i nepovratan resurs. Prema Vladi i opštinama su stalni zahtjevi da se pojedini prostori valorizuju, međutim obaveza svih nas je da nađemo pravovremen i izbalansiran odgovor na ove izazove, odgovor baziran na suštinskim principima održivosti” smatra on..
On je upozorio da postojanje prostorno-planskog okvira na nivou države nije jedini parametar koji treba da opredjeljuje odluke na nižim planskim nivoima.
- Lokalne samouprave ne smiju tretirati Prostorni plan Crne Gore kao jedini skup ograničenja unutar koga je dopušteno, sve što izričito nije zabranjeno. Naime, organizovano promišljanje na nivou lokalnih zajednica mora uzeti u obzir specifikume konkretnog prostornog okruženja, razvojne planove lokalnih zajednica, ekonomske parametre pojedinih prostorno-planskih odluka Primjera radi, dopuštenost upotrebe pojedinačnih lokacija za stambenu izgradnju ne znači i nužnost da se ta izgradnja primarno i urgentno planira i realizuje, zaključio je Gvozdenović.
