„Pritisak, ucjene i podmetanja kojima sam u kontinuitetu izložen od kraja septembra 2022. godine, kulminirali su odlukom da mi se, nakon gotovo petnaest godina rada u Crnogorskoj kinoteci, uruči otkaz“, potvrdio je za Portal Analitika ugledni crnogorski reditelj Andro Martinović i bivši direktor ove institucije, koji u momentu otkaza obavljao funkciju rukovodioca programskog sektora Kinoteke.
To je i epilog priče, nakon što mu je prvo prije mjesec i po direktor Goran Bjelanović uručio Upozorenje o postojanju razloga za otkaz radnog odnosa zbog, kako je tada navedeno, ustupanja prostora Kinoteke za gostovanje španskog pisca Havijera Serkasa. Od toga se odustalo, pa Martinović kaže da se kao razlog za otkaz u odluci sad navodi „nasilničko ili uvredljivo ponašanje“ tokom sjednice Sindikata Kinoteke povodom izbora člana Savjeta iz reda zaposlenih.
Razlozi za progon
Martinović za Analitiku poručuje da ovo nije neočekivan ishod s obzirom na ukupno postupanje Gorana Bjelanovića, kojeg je za direktora Crnogorske kinoteke predložila Vesna Bratić, a koji se, kako napominje naš sagovornik, tog mjesta dokopao obijajući u dužem vremenskom periodu crkvene i partijske pragove, jer je, kaže, i ondašnja bulumenta na vlasti sumnjala u njegove kapacitete.
„Dovoljan je i letimičan pogled na profesionalnu biografiju i javne istupe Andra Martinovića i Gorana Bjelanovića, pa razumjeti koji su stvarni razlozi za ovaj progon. Uistinu, to je teže učiniti kada je Bjelanović u pitanju, osim ako nijeste redovni pratilac portala IN4S, na kojem se Bjelanović lažno predstavlja kao akademik, reditelj najgledanijih predstava i autor čiji je film bio na programu Kanskog festivala i iznosi slične koještarije. Riječ je, zapravo, o društvenom anonimusu i profesionalnom ignorantu, koji o važnoj instituciji kulture koja mu je povjerena da njom rukovodi nije znao ništa ni onda kada je imenovan, a ni danas ne zna ništa više nego što je znao tada“, ističe Martinović.
Narušen ugled Kinoteke
Ukazuje da je Bjelanović javnim istupima pokušao da naruši ugled Crnogorske kinoteke, tvrdeći da ju je osnovala Jugoslovenska kinoteka, te da ovoj uglednoj ustanovi iz Beograda treba da zahvalimo za sve što je postigao naš filmski arhiv, odnosno da smo u obavezi da vratimo taj „istorijski dug“.
„Time je ne samo iznio neistinu, koja je bila iznenađenje i za naše kolege iz Beograda, već je dezavuisao sve ono što su zaposleni u Kinoteci uradili tokom dvije decenije rada, a što je ishodovalo time da smo u posljednjoj godini mog mandata prešli u novu zgradu, počeli realizaciju međunarodnog projekta vrijednog gotovo dva naša godišnja budžeta i imali film u selekciji „Kanski klasici“, zvaničnom programu najprestižnijeg filmskog festivala u svijetu“, podsjeća Martinović.
Sve to je, kaže on, uticalo da djelovanje Kinoteke bude pozitivno ocijenjeno od strane ljudi različitih uvjerenja i opredjeljenja.
„Kao da ova blamaža nije bila dovoljna, od strane kolega iz inostranih kinoteka upozoren sam da Bjelanović govori o „otkupu filmskih negativa“, što je posljedica tragičnog neznanja. Naime, prema pravilima FIAF-a, do filmova se ne dolazi trgovinom nego razmjenom, a naročito izvorni filmski materijali (negativi) - koji se tretiraju kao kulturno dobro - ne mogu biti stavljeni na prodaju“, kaže Martinović.
Grubo prkršen Statut i prava zaposlenih
Prema njegovim riječima, sa ambicijom obrnuto proporcionalnom znanju, Bjelanović je Kinoteku uveo u bezakonje, grubo kršeći Statut i prava zaposlenih, dovodeći i Ministarstvo kulture u zabludu kada je u pitanju izbor člana Savjeta iz reda zaposlenih.
„Kršio je Poslovnik o radu Savjeta ustanove, ignorisao zakonsku obavezu dostavljanja informacija i pokušao da zaposlenima uskrati pravo na slobodu govora. Ono što treba ispitati je i zloupotreba budžetskih sredstava i način zapošljavanja u Kinoteci, u koju je za godinu dana doveo jednak broj ljudi koliko ih je angažovano za prethodnih više od deset godina“, ukazuje Martinović.
I to bi, dodaje on, bilo u redu da se po pravilu ne dovode lica čija ekspertiza nije iz domena kinotečke djelatnosti, a čime Bjelanović, kako je sam kazao, „vraća dug“ onima koji su ga tu postavili.
„Poput pijačnog trgovca, nudio je posao u Kinoteci partijama tridesetoavgustovske većine kao zalog svog daljeg opstanka na mjestu za koje nema ni osnovne predispozicije“, napominje Martinović.
Trudio sam se da posao radim odgovorno
Sa druge strane, kako ističe, prema onom krugu zaposlenih koji su činili okosnicu ove institucije, vršio je i vrši konstantan pritisak, i oni su sa razlogom zabrinuti za svoj status.
„Od zlosrećnog dolaska Bjelanovića u Kinoteku, trudio sam se da svoj posao nastavim da radim odgovorno i u skladu sa danas teško dostižnim profesionalnim standardima. U prilog tome govore i jedini programi vrijedni pomena: od biobibliografije Živka Nikolića, preko međunarodne saradnje (sa Italijom, Holandijom, Portugalom, Francuskom), do publikovanja originalne knjige snimanja za film „Voskresenja ne biva bez smrti“ iz 1922. No, motivi Bjelanovića i njegovih pristava su bili drugačiji: trebalo je ukloniti svjedoka bezakonja, a ujedno ućutkati one koji ostanu da rade u kući“, kaže Martinović.
Podsjeća na zapažanje koje, kaže, voli da citira, a koje glasi da je ljubav i rat lako započeti, ali ih je teško završiti.
„U kulturi stvari stoje drugačije: teško je nešto uspostaviti, a lako je sve razrušiti. Na sudu ću se baviti svojim slučajem, uz podsjećanje da u sudskom postupku svaki falsifikat, antidatriranje dokumenata i prikrivanje informacija predstavlja krivično djelo, a lažno svjedočenje krivokletstvo. Ostaje, pak, otvoreno pitanje šta osoba poput Gorana Bjelanovića i danas radi na čelu Kinoteke“, kaže Martinović za Analitiku.
To je, poručuje on, pitanje za Ministarstvo kulture i medija, koje ima upravnu i nadzornu ulogu u sektoru kulture.
„Lično nemam dileme kako će se ovo jednog dana završiti: tada će ovaj slučajni prolaznik na mjestu direktora Kinoteke biti srećan ako se zaboravi da je ikada i postojao na toj funkciji“, zaključuje Martinović.
