To je, prema njenim riječima, determinisano u šest principa.
“Priprema učenika za uspjeh u nepoznatoj budućnosti kroz usvajanje vještina poput kreativnosti,timskog rada i kritičkog razmišljanja kroz nastavu iz različitih predmeta. Davanje širokog smisla učenju kroz povezivanje znanja iz različitih predmeta sa ciljevima održivog razvoja, kako mogu iz učionice da primjenjuju znanja u realnom svijetu. Povezivanje znanja iz različitih predmeta u jednu cjelinu, i nesebično dijele vlastita učenja sa drugarima, nastavnicima i roditeljima. Usvajanje kompetencije modernog obrazovanja kroz njihovo pretvaranje u praktične kompetencije za učenje koje je primjenljivo u različitim kontekstima. Učenje koncipirano prema mjeri svakog učenika, omogućava razvoj u skladu sa sopstvenim ritmom. Učeničke želje, potrebe i afiniteti stavljaju se u centar učenja. Učenici na holistički način pristupaju fizičkom, psihičkom i emocionalnom blagostanju kroz pažljivu integraciju akademskog učenja. Takav pristup pomaže da se učenicima u svakom trenutku, umanji stres i povećaveća potencijal za učenje”, navodi Marstijepović-Đurđić.
Ovakav model je, dodaje, neophodan crnogorskom obrazovnom sistemu, koji je postao toliko urušen da predstavlja prioritet svake budeće vlasti, jer obrazovanje i vaspitanje budućih generacija nemaju cijenu.
“Kultura obrazovanja baštini ozbiljne vrijednosti poput multikulturalizma, sekularizma , koje kao vaspitne komponente stvaraju sve pretpostavke za očuvanjem vrijednosti koje baštine svi narodi i narodnosti u Crnoj Gori”, zaključuje Marstijepović-Đurđić.
