Dok se vozi kroz planine Maroka ka radionici udaljenoj više od 150 kilometara od njegovog doma, Aziz sluša berbersku muziku i sa ljubavlju priča o svom poslu i želji da očuva i umjetnost tkanja i kvalitet berberskih tepiha.
"Dolazim ovdje kad god mogu kako bi naručio tepih jer žene ovdje još znaju da ga vješto istkaju. To su novi tepisi ali su urađeni na isti način kao i stari", rekao je on AFP-u.
Kvalitet tepiha, objašnjava Aziz, zavisi od kvaliteta vune i broja čvorova. U selu Ain Leuh radi više od 70 žena i svaka zaradi oko 15 eura po kvadratnom metru. Fatma Buhmares je ovu vještinu naučila od svoje majke.
"Pravim tepihe na osnovu starih šablona koji predstavljaju stvari poput uveta ili ječma, lavlje šape ili zmije koja baca svoju košuljicu. Sve radim po sjećanju", objašnjava Fatima.
Žene vezu šare koje predstavljaju pitanja koja su im bitna poput rođenja djece, sujevjerja, ali i seksualnosti. Aziz je od svog oca koji je bio vrsan trgovac naučio da cijeni ljepotu svakog od ovih tepiha.
"Naučio sam posao kada sam bio veoma mlad, u vrijeme kada se radilo samo sa starim tepisima. Sada sam naučio šta su pravi tepisi i ćilimi. Ponekad ženama pokazujem stare tepihe kako ne bi zaboravile kakav je nekada bio kvalitet rada. Ali ja ne mogu ženi koja tka da naredim šta da istka. Ideje su njihove i zbog toga je tepih umjetničko delo", objašnjava on.
Ali, to je umjetnost koja umire u vremenu kada su marokanske pijace preplavljene jeftinim tepisima masovne proizvodnje. A ni vještina tkanja se više ne prenosi sa majke na ćerku. Aziz je u svom domu prikupio rijetke tepihe, koje je danas gotovo nemoguće nabaviti.
"Ovo je tepih plemena Beni Mgulid", objašnjava on. "Da bi napravile ovakav tepih ženama je bilo potrebno strpljenje jer moraju da pronađu odgovarajuće biljke kako bi napravile ove boje a to se više ne radi. Ako bih želio da mi neko napravi ovakav tepih, ne bih mogao da ga prodam koliko bi bio skup. To je veoma tužno ali se nadam da ćemo naći rješenje", kaže Aziz Amraui.
Dok pada veče Aziz sa nestrpljenjem hita kući kako bi ocu pokazao posljednje otkriće. Iako je gotovo potpuno slijep Azizov otac na dodir može da prepozna porijeklo i kvalitet tepiha.
Obojica su željni i odlučni da ovu drevnu umjetnost i dio nasljeđa svoje kulture očuvaju od zaborava.
foto: fineartamerica.com
(tanjug.rs)
