“S jedne strane krenuli su Vučićevi tabloidi da gaze po Grigoriju i da ga stave na stub srama, sa druge strane nastalo je opšte oduševljenje u opozicionim krugovima. Sinod SPC je osudio Grigorijeve namjere i oni su stali uz Vučića. Episkopi su se uopšte u posljednje vrijeme angažovali na podršci Vučiću, bilo je nekoliko tekstova u kojima su o Vučiću pisali kao o Bogu. S druge strane, naravno, postoje oni koji su opoziciono nastrojeni tako da je crkva u tom smislu već podijeljena. Meni je zastrašujuće što jedna takva institucija ima takav uticaj i što uživa toliko povjerenje kod jednog ili drugog dijela građana”.
Na pitanje šta je vrijednosno ideološki predznak opozicije koja bi stala iza Grigorija, Marković kaže da je to kombinacija nacionalizma i klerikalizma i upozorava da je teško od institucije kao sto je SPC, očekivati demokratizaciju drustva.
„SPC treba prvo da demokratizuje sebe. Od institucije koja je sama hijerarhizovana teško je očekivati bilo kakvu demokratizaciju. To je lažna priča koja se na primjeru Crne Gore pokazala kao katastrofalna, jer imamo posla sa nazadnom i konzervativnom organizacijom koja sa demokratijom nema veze, već sa nametanjem nekakvih rješenja i služi se raznim oblicima nasilja gdje god joj se za to ukaže prilika. U Srbiji je specifična situacija jer postoji snažno krilo crkve koje je privrženo Vučiću. Tako da je u Srbiji crkva već na vlasti“!
Komentarišući podršku Grigorja litijama u Crnoj Gori te njegovu izjavu da je „Amfilohije crnogorski Mojsije“, Marković kaže da u SPC postoji jedinstvo kad su nacionalne teme posrijedi.
Govoreći o većinskom odbijanju srpskog društva da se suoči sa odgovornošću Beograda za zločine na prostoru bivše Jugoslavije, tokom ratova 90-ih, Marković kaže da ne postoji politička snaga koja bi bila na vlasti i mogla to da sprovede.
“Kad će to biti i kako? Ja nijesam siguran da će to biti uskoro. Na toj plaformi se izbori neće dobijati. Mi kao društvo ne možemo da ozdravimo i da imamo normalne odnose sa susjedima i drugima bez priznavanja prošlosti. Ono što ovdje važi za dogme i neupitne istine, to je drugdje čista glupost i izmišljotina. Ne može se živjeti u mentalnoj izolaciji dovijeka”.
Srbija je podržavala tzv. protestne litije i brutalno miješanje Srpske crkve u crnogorske izbore, da bi sada provladini krugovi otvoreno kritikovali nagovještaj kandidature vladike Grigorija za predsjednika Srbije.
Na to Marković kaže da su litije u tuđoj kući poželjne, u Srbiji nipošto.
“To je ona logika dobro je kad mi upadnemo u vaše selo, kidnapujemo žene, pobijemo muškarce, ukrademo stoku, a zlo je kad vi to uradite nama. Tu nema nikakve logike i koenzistentnosti i to ne treba od njih ni očekivati”.
Projekat “Srpski svet”, po mišljenju Markovića, na dugoročnom planu nema nikakve šanse.
“Na neke kratke staze oni će se truditi da taj takozvani Srpski svet nekako održe, samo što ja ne znam šta bi oni sa njim. On se zasniva na ideji da se pokore drugi ljudi i da se drže u nekakvoj vrsti podređenog položaja, a na to niko neće dugoročno da pristane. Drugo opasna je stvar ne baviti se sopstvenom državom i sopstvenim problemima nego tuđim. To se dešavalo mnogo većim zemljama, pa im se vraćalo kao bumerang tako da to nije pametno. Ideja teritorijalne ekspanzije pripada prošlosti", zaključio je Marković.
