Reagovanje Markovića prenosimo integralno:
"Želim, prije svega, da naglasim sledeće: moj stav nikada nije bio, niti će biti usmjeren protiv novinarske profesije kao takve. Smatram da je slobodno, nezavisno i profesionalno novinarstvo stub svakog demokratskog društva, pa i našeg. Moja kritika bila je upućena isključivo na račun pojedinaca koji zloupotrebljavaju novinarsku poziciju – a nikada na račun časnih novinara ili profesije u cjelini.
DPNCG je moje navode pogrešno predstavio kao “targetiranje svih novinara”, iako je u tekstu izričito jasno da govorim o onima koji kroz izmišljene afere, fabrikovanje narativa i svjesno dezinformisanje građana postaju instrument obračuna nadređenih sa ženama koje pokazuju profesionalnu snagu i integritet. Time, iako možda nesvjesno, doprinose atmosferi koja takvo ponašanje hrani i ohrabruje. O tome se mora govoriti.
To nije optužba protiv novinarstva. To je borba protiv zloupotrebe novinarstva.
0Ako DPNCG smatra da takvih slučajeva nema, onda bi umjesto ličnih diskvalifikacija trebalo da ohrabri žene koje su to doživjele da se obrate upravo njihovim tijelima i organima samoregulacije. Moja poruka bila je usmjerena ka zaštiti – ne ka prozivanju profesije.
DPNCG mi zamjera što sam pozvao medije da raskinu saradnju sa dopisnicima koji iznose svjesne neistine. Međutim, to je u potpunosti u skladu i sa etičkim kodeksom i sa najboljom evropskom praksom. Ne postoji profesija koja toleriše zloupotrebu funkcije, pa ne može ni novinarstvo.
Takođe želim naglasiti sljedeće: Nigdje nisam rekao da su “novinari nasilnici”, već da pojedinci svojim tekstovima mogu biti alat u rukama onih koji vrše institucionalni ili moralni pritisak na žene. To je velika razlika koju DPNCG potpuno zanemaruje; Istraživačko novinarstvo i kritičko izvještavanje su neophodni i poželjni. Ali fabrikovanje narativa, manipulacija informacijama i targetiranje žena zbog njihovog principijelnog rada – to nije novinarstvo, to je zloupotreba profesije; Umjesto ličnih uvreda na moj račun (“pogrešne knjige”, “loši savjetnici”), očekivao bih od DPNCG da ozbiljno razmotri problem medijskog nasilja nad ženama, koje je dokumentovano i u evropskim izvještajima i u praksi medijskih ombudsmana.
Ako je namjera DPNCG bila da zaštiti profesiju – onda smo na istoj strani. Ali ako im je namjera da se svaka kritika zloupotrebe medijskog prostora predstavi kao napad na sve novinare, onda to nije doprinos profesionalizmu, već njegovoj politizaciji. Moja obaveza, kao predsjednika lokalnog parlamenta, jeste da govorim o svemu što ugrožava dostojanstvo naših sugrađanki.
A novinarska profesija je dovoljno velika i dovoljno časna da razlikuje kritiku individualne zloupotrebe od poštovanja prema instituciji slobodnog novinarstva.
Zato još jednom ističem: borba protiv nasilja nad ženama obuhvata i borbu protiv institucionalnog, moralnog i medijskog pritiska. O tome ću govoriti i dalje, bez kompromisa."
