U slučaju Miloša Medenice postoji stručna greška. Naime, policija ga je zatekla na adresi noć uoči presude, ali čim je izrečena predmetna kazna on je nestao. U kriminalistici je poznato da je trenutak izricanja visoke zatvorske kazne „kritična tačka“ kada osumnjičeni najčešće donosi odluku o bjekstvu. Nadzor je morao biti pojačan u realnom vremenu prije samog izricanja presude - kaže prof. dr Darko Marinković sa Kriminalističkog policijskog Univerziteta u Beogradu za Pobjedu.
Marinković je podsjetio da je Medenica pušten iz pritvora u oktobru 2025. jer za tri godine nije izrečena prvostepena presuda. Prema njegovom mišljenju, najveći problem u konkretnom slučaju je loše obavljena policijska procjena rizika od bjekstva.
Miloš Medenica, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, kojeg je Viši sud u Podgorici u prvostepenom postupku osudio na deset godina i dva mjeseca zatvora i dalje je u bjekstvu i za njim su raspisane nacionalna i međunarodna potjernica.
Marinković kaže da sa kriminalističkog aspekta mogu postojati dvije hipoteze i to da je Medenica planirao bjekstvo, pa obezbijedio i logistiku, ili je organizovano bjekstvo ad hock, pa mu je znatno teže da se sakrije.
Ove dvije hipoteze, prema njegovim riječima, diktiraju drugačiji pravac djelovanja policije te smatra da s obzirom na profil ličnosti osuđenog i težinu djela, vjerovatnija je hipoteza o planiranom bjekstvu, što podrazumijeva da je logistički pripremljeno.
Marinković kaže da je postojao plan za “strategiju bjekstva“.
“U konkretnom slučaju postoji presuda koja je pravno „pobijedila“ jer je izrečena visoka kazna, ali operativno „izgubila“ jer je osuđenik u bjekstvu. U ovom slučaju bjekstvo se dešava u „idealnom“ trenutku, neposredno nakon presude, ali prije nego što je policija stigla da sprovede nalog za pritvor. To sugeriše da je postojao plan za „strategiju bjekstva“, koja podrazumijeva unaprijed obezbijeđene lažne isprave, „sigurne kuće“ za skrivanje, unaprijed isplaniranu rutu bjekstva, vjerovatno preko ilegalnih graničnih prelaza i značajna finansijska sredstva. Ukoliko je bjekstvo planirano, osuđeni se, vjerovatno već nalazi van granica Crne Gore. Potraga se mora fokusirati na međunarodnu saradnju - Interpol i analizu komunikacija njegovih pomagača prije same presude”, ističe profesor Marinković.
Druga hipoteza o ad hoc bjekstvu – spontanom, prema njegovim riječima, podrazumijeva da je osuđenik do posljednjeg trenutka vjerovao u manju kaznu, pa je na vijest o 10 godina i dva mjeseca zatvora reagovao u panici.
“Ukoliko se ispostavi da je bjekstvo bilo bez pripreme, on će praviti greške. Koristiće poznate kontakte, ostavljaće digitalne tragove ili će se kriti kod bliskih rođaka. U ovom slučaju, vjerovatno je još na teritoriji Crne Gore ili u neposrednom pograničnom pojasu. Policija bi tada trebala sprovoditi intenzivne racije, blokade puteva i nadzor nad najbližim krugom prijatelja”, navodi Marinković.
Profesor je mišljenja da je u pitanju „hibridni model“ i da je Medenica vjerovatno imao „plan B“, spreman mjesecima unazad, a to podrazumijeva: finansije i kontakte i to je aktivirao kada je shvatio da presuda nije povoljna za njega.a
Marinković nije želio da komentariše slučaj bjekstva bivše specijalne državne tužiteljke Lidije Mitrović, koja je pravosnažno osuđena na sedam mjeseci zatvora, a koja je umjesto zatvora izabrala skrivanje, za sada na nepoznatoj lokaciji. I za njom su izdate nacionalna i međunarodna potjernica.
