Novljani u neđelju, 9. maja biraju novo opštinsko rukovodstvo. U igri je pet koalicija i jedan građanski pokret. Svi isto poručuju građanima, da će im upravo sa njima biti bolji i bogatiji život u gradu od skalina.
Turizam će procvjetati. Nezaposleni će se zaposliti po pravdi a ne po babu i po stričevima i partijskim knjižicama. Korupcije neće biti. Herceg Novi će procvjetati! Tako kažu političari.
Što u susret izborima poručuje i kako vidi svoj rodni grad u ovim danima velikih obećanja, pitali smo mr Mariju Sarap, dramaturškinju, koja nas je na početku podsjetila da je Herceg Novi specifičan prostor koji zaslužuje svaku pažnju.
Kao poslenik kulture više od 20 godina Marija prevashodno želi govoriti o kulturi, smatrajući da kulturni i javni radnici ne treba da pripadaju ni jednoj politici, osim kulturnoj.
"Oni koji se bave kulturom i koji su se zavjetovali da budu kulturni poslenici ne smiju da budu politički akteri bilo koje priče", kategorična je Sarap.
Ali svojim radom, kaže ona, treba da zagovaraju ono što je kvalitet i da sublimiraju ono što je rad svih nas podjednako.
Te grupe i podvajanja, uz obećanja koja slušamo godinama u Herceg Novom naročito, su raznorazne koalicije za koje običan svijet i ne zna ni kako se koja zove. Ja nema ambiciju da analiziram ta obećanja koja se ponavljaju kao neke repeticije više od 20 godina.
U svim vremenima, prošlim, sadašnjim i budućim, ljudi koji se bave kulturom su na margini svih interesnih sfera koje odlučuju o njihovim životima i egzistenciji.
Kultura u Herceg Novom dugo nije u skladu sa multikulturalnošću ovog grada?
Vremena su bila različita uz vihorima i ovih i onih struja. Kultura u gradu kulture, čija je istorija 600 godina, za sve treba da predstavlja veliki izazov i promišljanje, smatra Sarap. Za sve ono što se danas obećava, i ko god da obećava, naša sagovornica smatra da to čine iz dobre namjere i da niko ne polazi iz nekog negativnog stava.
Međutim, dugo se na autentičnoj kulturi i njenim programima u ovom gardu ne radi na pravi način.
Na naše podsjećanje da je bila jedna od rijetkih kulturnih i javnih radnika koja je javno kritikovala neke događaje izvan kulture, uz turbo i folk note, sa enormnim materijalnim izdvajanjima iz opštinske kase za nastupe i koncerte koji naprosto odudaraju od mediterana, neovisno od ukusa i potreba kulturnih, što je bio falš autentičnoj kulturi i tradiciji Boke Kotorske, Sarap objašnjava da je, kao nekadašnji dugogodišnji dopisnik „Monitora“ tada, javno bila glas protiv jedne subkulture koja je narušila ugled gradu.
To je upravo ona priča da su divlji išćerali pitome.
"Možda zvuči grubo ali je prosto tako", kaže Marija. Zna se da ko drži banak, ko vlada, taj dijeli pare a ko dijeli pare taj organizuje događaje, i onda prosto iz tog diskursa se događala. i još uvijek se događaju jeftine kulturne ponude.
"Ja jesam bila i biću potpisnik raznih peticija i uvijek ću se boriti za ono što treba da govori o nama kakvi jesmo, a ne o ljudima koji nam nameću ono što nijesmo", jasna je Sarap.
U Herceg Novom su stari Novljani marginalizovani, a ljudske i umjetničke vrijednosti su prestale da postoje. Da li je to tako?
"Od Herceg Novog je ostalo jako malo", kaže Sarap.
"Gurnute su mrvice ispod tepiha i već dugo ne postoji sve ono što je postojalo nekad, a što mogu da potvrde stari Novljani, koji su još uvijek živi, ali marginalizovani. Te ljudske i umjetničke vrijednosti su prestale da postoje u Herceg Novom odavno", dodaje naša sagovornica.
Ipak, napominje ona, ljudi koji se na određen način bave promocijom kulture, i umjetnosti, generalno gledano nijesu baš svi da ne valjaju u Herceg Novom. Postoje oni koji imaju svoju vrijednost, svoju kaloriju i djelatnost iz koje može nešto da izađe vidljivo, kvalitetno.
Migracije od 90-ih godina su jako uticale na strukturu stanovništva i kulturu uopšte u Herceg Novom, objašnjava Sarap. Svi su ti ljudi koji su doselili dobili državljanstvo i pozicije u raznoraznim opštinskim organima odakle upravljaju, određuju i naprosto kroje programe po svom ukusu.
"Sve ću vam reći ako pomenem da ja pored svog grada radim u Kotoru. U moj rodnom gradu nije bilo mjesta ni sluha za mene, koja se umjetnošću profesionalno bavim već 20 godina. Magistar sam dramaturgije, a ovih dana branim doktorat kulturologije, i to je nedovoljno za moj Herceg Novi. Znači, rezignirano saopštava Marija Sarap, da treba da pripadam nekoj strukturi koja mora da bude i na vlasti, a ako to nije ne mogu da se pozicioniram. Potpuno jasna receptura kako to sve funkcioniše.
Pored svih mojih referenci, javnog rada, objavljenih knjiga, nagrada i prizanja, ja moram da radim 50 km daleko od svog rodnog grada", zaključila je naša sagovornica priču koja boli i nju i Novljane koji svom gradu žele procvat, razvoj i kulturu kakvu je nekad imao.
