Dugogodišnja kapitenka ženske rukometne reprezentacije, živi u Podgorici, ali ovih dana sve češće boravi u Danilovgradu.
“Kako sam, početkom godine, provela 28 dana u izolaciji teško da me išta, osim kiše, može natjerati da nisam u prirodi. Trenutno sam na svom ranču, na Novom Selu. Otkako je zavladao virus, posvetila sam se ranču i konjima i sve više vremena provodim u stvaranju jedne zanimljive priče“, za portal Danilovgrad, navodi Jovanović.
Marija objašnjava da se u posljednje vrijeme posvetila turizmu pa joj je COVID-19 epidemija, u određenoj mjeri, poremetila planove. Međutim, kako smo i na terenu navikli da, u najtežim momentima, Marijina kreativnost dolazi do izražaja, i u ovom trenutku pokazala je svoju kreativnu stranu.
“Ono prelijepo što je nastalo, da kažem, zahvaljujući virusu je priča kojoj sam se posvetila. Oduvijek sam se divila konjima. Kada bih putovala po svijetu, divila sam se rančevima i poljima na kojima konji slobodno trče. Jednostavno raj, ako postoji, za oči je za mene takva slika. Tako da sam se odlučila za tu moju, do tada, neostvarenu želju. Sad sam ponosni vlasnik dva konja i ranča na Novo Selo. Htjela bih napraviti nešto za sebe i svoje prijatelje, odmor za dušu i tijelo“, otkriva Jovanović za naš portal.
Prošle godine, Marija sa prijateljicama realizovala je još jednu ideju koju je godinama potajno željela. Agape Escape Campervan Montenegro nudi mogućnost iznajmljivanja kampera, za jedinstveno iskustvo, dok istražujete najljepše predjele u Crnoj Gori.
“Ideja je došla sasvim slučajno. Moje dvije koleginice/prijateljice i ja smo planirale putovanje. Da nakon karijere odemo na put i obiđemo par država, predjele koje smo sanjale da obiđemo, a zbog sporta nismo mogle da istražimo, iako smo većinu zemalja obišle. Tražile smo avanturu i idealno rješenje je bio kamper. Međutim, dok smo pretraživale, nismo mogle da nađemo niti jedno takvo vozilo. Inače sam ljubitelj putovanja i uvijek sam potajno željela takvo vozilo za sebe“, kroz smijeh objašnjava naša sagovornica.
Tako je nastala ideja, koju su kasnije iskoristile i da podrže lijepu humanitarnu priču. Iz Agape escape porodice, kombi “Srećko“ obilazio je crnogorske gradove i prikupljao pomoć za one najugroženije.
Svoju humanost ova skromna Danilovgrađanka pokazala je i učešćem na humanitarnoj izložbi, na kojoj je predstavila svoje fotografije. Jovanović ističe da je upravo fotografija još jedan njen hobi.
“Ljubitelj sam prirode i mogu slobodno da kažem da sam svoju zemlju počela da upoznajem tek kada sam završila karijeru. Tako da mi je draže fotografisati neke od naših vrhova i predjela netaknute prirode od recimo isto tako prelijepih gradova. Ja lično se puno ljepše osjećam u prirodi.“
Iako su polja lavande u Provansi (Francuska) nešto najljepše što je vidjela u životu, najupečatljiviji predio koji se nalazi na njenim fotografijama je ipak u Crnoj Gori.
“Za sada i za mene, broj jedan je DURMITOR. Svaka fotografija je priča za sebe“, navodi Marija.
Sigurno ćemo Mariju vidjeti u još nekim zanimljivim projektima, ali ćemo je ipak svi pamtiti kao lavicu na terenu. Iako ponosna na svoju karijeru, kaže da joj rukomet za sada ne nedostaje.
“Nažalost, ili na sreću ne nedostaje mi, ni najmanje. Razlog mog prestanka je bio zasićenost i vjerovatno će mi trebati vremena ne bi li imala želju da se ponovo posvetim rukometu. Ono što me trenutno zanima je turizam i stvari koje nisam mogla ili smjela da se bavim, dok sam se profesionalno bavila sportom“, ističe naša sagovornica.
Za portal Danilovgrad Marija kaže da joj najljepše uspomene budi osvajanje medalje, ali i samo učešće na Olimpijskim igrama, a onda i zlato na Evropskom prvenstvu.
“To je nešto što tek sad dobija značaj i jačinu. U tom trenutku smo bile presrećne, ali nismo shvatale koliki je to zapravo uspjeh. Ono što mi i danas natjera suze na oči je sjećanje na doček koji smo imale u Crnoj Gori. Došli smo u 3-4h ujutru, a toliko ljudi nas je sačekalo na ulicama i pozdravilo, radovalo se sa nama. Ujediniti zemlju kao sportista u tom trenutku je najljepši osjećaj od svih. I naravno, prilika da živim u najljepšim gradovima Evrope.“
Marija kaže da se nikad ne zna šta od nje možemo očekivati u budućnosti. Ona je danas umorna od gradske gužve i sve više vremena provodi učeći nove vještine.
Naš razgovor završavamo njenom rečenicom, “Ostati svoj i jednostavno, biti srećan.“
