"Građani Vraneša izuzetno poštuju Vaša nastojanja i Vaša zalaganja da moramo praštati zločine iz prošlosti, moramo graditi društvo pomirenja i suživota, graditi ekonomiju, obrazovanje, privredu, zdravstvo, zapošljavanje, radi boljeg života narednih generacija. Međutim, mora se znati da su građani Vraneša ponosni na svoj Vraneš", piše u dokumentu upućenom Mandiću.
Ističu da će građani Vraneša poštovati svaku odluku koju Skupština Crne Gore donese.
"Vranešani nijesu ni koljači ni genocidni ljudi, već građani koji žele svakome pružiti ruku pomirenja, koji pamte, praštaju, ali ne zaboravljaju. Vranešani su pružili ruku pomoći i spasenja svojim komšijama muslimanima novembra 1924. spasavajući ih od osvetnika od Mojkovca, ali ne mogu dopustiti da njihovo mjesto bude obilježeno genocidom koji nije planiran niti počinjen", zaključili su u dokumentu.
Zločin je počinjen, kako su pojasnili, nakon pobune protiv "aga i begova Vraneša", tokom Šemsi-pašine godine.
“Popalili su sljedeća vraneška sela: Stožer, Kotlajiće, Krupice, Premćane, Vaškovo, Barice, Lijesku, Sokolac, Pisanu Jelu, Gorice, Brezu, Vodno, Maoče, Podborovu, Bliškovu, Ponikvice, Kovren, Grab i dr. Pored svega spaljenog, počinjeni su stravični zločini nad ženama, djecom i starim koji nijesu uspjeli da pobjegnu”, piše u dokumentu.
“Dvije žene u Stožeru Turci su ubili kamenjem, a kćer Boška Furtule i jednu Novakovićku koje su pokušale da se sakriju ispod ambara, bajonetima na puškama su masakrirali. Ubili su ženu Ferata Čovića, a posle silovanja žena glave su im kidali. Jednoj ženi su prosjekli dojke i kroz njih joj provukli ruke. Majku Mališe Leka, Sandu, nemoćnu staricu, zapalili su u ambaru zajedno sa djetetom Janka Brđa. Ubili su u bježanju snahu Jakova Sekulića iz Gorica, a dijete ranili u kolijevci koje će kasnije umrijeti", piše, između ostalog, u dokumentu.
Kazali su da je to samo dio činjenica o zlodjelima počinjenim nad Srbima Vraneša.
