Trideset godina problema koje nam je ostavila vladavina Mila Đukanovića ne mogu se riješiti u dvesta dana vlade Zdravka Krivokapića. Zato treba precizno prepoznati ugaoni kamen nepočinstava odlazećeg režima čijim bi rušenjem popustila i naglo se oborila ta nakaradna i nedemokratska konstrukcija. Demokratski front je u svom programu poređao niz odluka koje bi trebalo da donese nova vlada ako želi diskontinutit sa dosadašnjim načinom vladanja. Mi tražimo ono zbog čega smo dobili podršku građana, tj. da dođe do korenitih promjena i nismo zainteresovani za kozmetiku kojom se čuvaju tekovine Mila Đukanovića. Ovo, u razgovoru za “Novosti”, kaže jedan od lidera Demokratskog fronta, Andrija Mandić, predsjednik Nove srpske demokratije.
* Kako ocjenjujete činjenicu da će ministarska mjesta umjesto političara sada zauzeti eksperti?
Ne znam koliko je dobro, ali znam da je taj eksperiment nama kao vlastiti uslov za formiranje kabineta predložio mandatar Krivokapić. U srednjem vijeku je volja vladara bila izvor prava, a sada se volja mandatara u javnom mnjenju Crne Gore predstavlja kao nešto prirodno i prikladno u 21. vijeku. I po svemu sudeći, kao što su nekada postojali oktroisani (podareni) ustavi, tako ćemo ovde dobiti oktroisanu vladu. Mi smo ranije saopštili da ćemo podržati svaku vladu bez DPS i očigledno su sa tom činjenicom računali svi oni drugi koji su ideju tzv. ekspertske vlade ugradili u svoje izborne programe. Dakle, naš program koji smo ponudili građanima nije nudio nikakve ekspertske vlade već su to bile ideje drugih.
* Najprije je vašoj stranci ponuđen MUP, sada je taj resor pripao partiji Dritana Abazovića. Može li se on obračunati sa kriminalom i očistiti fantome iz biračkog spiska?
U Novoj srpskoj demokratiji postoji više ljudi koji su mogli svojim znanjem, hrabrošću i drugim kvalitetima da konkurišu za taj resor, preuzmu ga i povedu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Prvi neophodan korak bio bi onaj kojim bi se iz bezbjednosnog sektora udaljili oni pojedinci koji su povezani sa šefovima kriminalnih bandi. Vjerujem da i mandatar razmišlja na sličan način, pa očekujem da će izabrani “ekspert” veoma brzo razriješiti neke zločine, pogotovo teška ubistva, koja dugi niz godina opterećuju odnose u našem društvu.
* Kakve odnose Crne Gore i Srbije očekujete u budućnosti?
Očekujem najbolje moguće odnose koji će biti na korist građanima obje naše zemlje. Godinama se u Crnoj Gori vodila antisrpska politika u kojoj su srpski narod i Srbija proglašavani krivim za sve. Mislim da činjenica da Srbi žive i u Srbiji i u Crnoj Gori može da bude temelj prosperiteta naših zemalja i svih naših građana. Kroz inicijativu “mini-šengena” istu takvu šansu imamo i sa drugima u regionu. Srbija je nosilac tog projekta i stoga su odnosi sa njom za sve nas u Crnoj Gori od posebnog značaja i važnosti.
* Koliko će nova vlada biti narodna?
Vladu će činiti osobe koje neće imati nikakvu posebnu odgovornost prema biračima, nego samo prema mandataru koji je takav zahtjev ispostavio političkim strankama u vidu svojevrsnog ultimatuma. Ako nema uvažavanja narodne volje na početku izbora nove vlade, svakako će je biti na kraju. Narod će u konačnom, na prvim slobodnim izborima, sve to ocijeniti. Mislim da su ovakve odluke i ultimatumi veoma opasni, pogotovo za Crnu Goru koja je dugo bila zarobljena od autokratskog režima. Oni koji su ovo nametali, kažu da će to biti izuzetak koji neće postati pravilo i da, u stvari, oni hoće da ne poštujući danas narodnu volju stvore uslove kako bi se ona nešto kasnije obavezno poštovala. Znam da to čudno i nelogično zvuči, ali to je presjek sadašnjih političkih prilika.
* Kako tumačite izjave američke ambasadorke u Crnoj Gori o kadrovima u bezbjednosnom sektoru?
To strano miješanje, koje je nedozvoljeno u drugim državama, u Crnoj Gori je izgleda za pojedine učesnike političkog i javnog života dozvoljeno, čak i poželjno. Narod je na izborima podržao promjene i u tom pravcu napravio jasan izbor. Ta narodna volja bi morala da bude svetinja za sve one koji su se kandidovali i učestvovali na izborima. Nažalost, u praksi i onome što sam prethodnih dana slušao na raznim sastancima, to nije tako. Nekima je mnogo važnije šta se priča, misli i govori u nekim ambasadama nego što žele i traže građani Crne Gore.
* Koliko je Crna Gora danas suverena?
Gotovo nimalo. Kada su crnogorski suverenisti predvođeni Milom Đukanovićem odvajali Crnu Goru od Srbije, govorili su da se nikakve odluke, vezane za Crnu Goru, neće donositi izvan Crne Gore. Danas, prema svemu onome što sam doživio i vidio, mogu da kažem da se najvažnije odluke donose u ambasadama nekoliko zapadnih država. Ako se nešto ne prom9ieni, možda bi trebalo razmisliti da ne trošimo sredstva na izbore i opterećujemo narod našim kampanjama. Značajna sredstva bi uštedieli, a “nezavisnost” ove zemlje upodobili sa realnim stanjem i žalosnim položajem u koji je dopala današnja Crna Gora.
* Upokojio se mitropolit Amfilohije. Na sahranu su došli Aleksandar Vučić i Milorad Dodik. Kako ocjenjujete taj čin?
Kao rijetko koja istaknuta ličnost, mitropolit je i na svojoj sahrani okupio srpskog patrijarha, predsjednika Srbije, političkog lidera Republike Srpske, sve relevantne srpske političare iz Crne Gore, najvećeg živog srpskog pjesnika… Ta sabornost postaje simbol jedinstva koji pokazuje da smo zajedno mnogo jači. Srbi treba da sačuvaju u svojim glavama tu sliku koju nam je podario mitropolit Amfilohije i da znaju da kada naši neprijatelji imaju tu sliku pred svojim očima, neće se lako usuditi da pokušaju da nam naude. Za svoga života vladika je vodio mnoge bitke ali mu je posebno teško padala borba protiv protivnika SPC u Crnoj Gori. Cilj svih njih je bio da pokušaju da izazovu raskol u našoj Crkvi i nanesu štetu srpskom narodu. I od tog cilja oni sigurno neće odustati i u vremenu koje je pred nama.
* Što je počivši mitropolit ostavio u amanet?
Posebna ja naša obaveza i dužnost da dosledno poštujemo kosovski zavjet koji nam je u amanet ostavio mitropolit Amfilohije. To znači da treba da prestanemo da samo kritikujemo one koji se bore za Kosovo. Najlakše je ali ne i najpoštenije proglašavati nekoga drugoga, koji nije izdao, za izdajnika, a da recimo, kao nova vlast ne uradimo ništa kako bismo mi promijenili odnos Crne Gore prema južnoj srpskoj pokrajini i tako pomogli našem narodu na Kosovu i Metohiji.
