Mandić je kazao da Crna Gora, kao i svaka zemlja, ima svoje datume i praznike kojih se obredno sjeća s ponosom i slavom.
-Takav je i ovaj veliki praznik naroda, možda i veći od drugih, nikada zaboravljen, skoro mitski, da često i ne vidimo sve velike poruke njegovog istorijskog dešavanja“, naveo je Mandić.
On je istakao da je 13. jul, prije svega, praznik svih u Crnoj Gori.
„On je mjera njihovog zajedništva u vrlini odbrane svog naroda, kuće, porodice i svog imena. Ustanak je podigao narod, i niko drugi“, kazao je Mandić.
Prema njegovim riječima, davno su prošla vremena da se mora govoriti kako je ustanak podigao „onaj koji nije ni bio u Crnoj Gori“.
Nekada su se, kako je naveo, za takvu laž dobijale nagrade, stanovi i druge privilegije, „ali danas nema potrebe da zbog njegovanja bilo čijeg kulta ličnosti učestvujemo u kolektivnoj predstavi neistina“.
„Prestali su svi razlozi da bi država nastavila da vaspitava mlade generacije na tim izmišljotinama, kako je onaj kome su prije neko veče pjevali Milo Đukanović, Ivan Brajović, Aleksa Bečić i Zdravko Krivokapić, važniji od našeg Jakova Kusovca, komandanta bitke na Košćelama, najveće bitke tog ustanka“, kazao je Mandić.
Ustanak je, kako je naveo, imao jednu univerzalističku ideologiju koja ga neraskidivo povezuje sa svim civilizovanim narodima i udružuje sa tradicijom moderne i demokratske Evrope, a to je ideologija prava na pobunu protiv onih koji silom osvajaju tuđe.
„Crnu Goru niko ne može da pokori, ni moćne armade nekadašnjih osvajača, ali ni savremeni nadmeni gospodari moći koji, uz „građansku“ retoriku, atakuju na male narode“, istakao je Mandić.
On je ocijenio da nije dobro podizati spomenike ličnostima koje su, kako je naveo, bile na čelu diktatura, pa bile one i proleterske, niti poraženoj prošlosti u današnjoj Evropi.
„Treba da gradimo spomenike budućnosti koji će okupljati naše potomke oko istih ideala, a ne da ih dijelimo na potomke pobjednika i poraženih“, smatra Mandić.
Kako je naveo, veličina ustanka i njegova simbolika mora biti svjetlost pobjede ujedinjenog naroda oko svojih uspjeha i grešaka, padova i uspona, heroja i žrtava, razlika i zajedništva, sjećanja i vizija.
„Ja čvrsto vjerujem da ćemo kao zemlja i narod krenuti snažno naprijed kada sahranimo i ispoštujemo sve žrtve nesrećnog Drugog svjetskog rata. Našim odnosom prema precima najbolje ćemo definisati i naš odnos i zajedništvo prema budućnosti“, kazao je Mandić.
