Suosnivač je Crnogorske etničke zajednice Australije, MEAA i jedan od najaktivnijih pojedinaca u dijaspori, koji se već decenijama zalaže za očuvanje identiteta i promociju Crne Gore širom svijeta. Njegova priča tekla je iz Jastreba, Sarajeva, tadašnjeg Titograda, Beograda, Italije, pa sve do Australije. On je radom na portalu ostao snažno vezan za domovinu, a mladim ljudima poručuje da se okanu traženju sigurnog posla, već da se okrenu svojim idejama i inovacijama, u nedjeljnom jutarnjem dijelu Ljetnjeg programa, na Televiziji E, gost je bio Mihailo Mandić.
Put od Crne Gore do Australije nije bio lagan, kaže Mandić, posle rada u sarajevskom Energoinvestu, i života u Sarajevu, za koji kaže da je postavio temelj njegovom karakteru, krenuo je dalje.
"Kada je počelo ,,oslobađanje” od prijatelja, od društva, od posla, našli smo se u Podgorici - Titogradu, gdje je narod bio totalno zaluđen i mi smo vidjeli da nam nema mjesta ovdje, od onih pitanja ,,kako pobjegoste od Turaka”, kako ovo, kako ono, što je bilo suprotno istini. Pošli smo do Beograda - tamo još luđi, vidjeli smo da nam nema opstanka ovdje i onda smo krenuli u Italiju, a u Italiji je bilo izuzetno teško za školovane ljude, meni je supruga stomatolog, ja sam diplomirani elektro inženjer, puno izbjeglica sa svih strana i jednostavno ne možete da se snađete u tom prostoru. Svi vas tapšu po ramenima, hrabre, a vi morate da radite bilo kakve fizičke poslove da biste kupili nesto. Tu smo za jedan vrlo kratak period naišli na jednu poznatu glumicu koja nas je pomogla, ali to je samo jedan djelić dobroga što se desilo. Tražili smo da idemo u SAD-e, međutim, u tom trenutku su oni imali program samo za naše ljude islamske vjere, zbog situacije na ratištu i onda su nam ponudili Australiju. Mi nijesmo imali izbora, pošli smo u Sidnej, u početku vas bodre, samo malo naučite jezik i vi ćete stati na svoje noge”, rekao je Mandić za TV E.
Kaže da su u Australiju otišli bez znanja engleskog jezika, pa je njegovoj supruzi trebalo punih pet godina da ovlada jezikom i dobije licencu da radi kao stomatolog.
Njegova diploma je odmah priznata, prisjeća se Mandić, ali nije prolazio konkurse upravo zbog neznanja engleskog jezika i iskustva, pa je počeo da se, kako kaže, bavi taksiranjem.
"Naša ćerka je završila i magistraturu, postala doktor filozofije u US Media Communication and Productions, dobila je bebu i čekali su je godinu dana da počne da radi na jednom od deset najboljih univerziteta na svijetu i to je na neki način zaokružilo moj put u pozitivnom smislu” , istakao je Mandić za TV E.
U Australiji je, podsjeća Mandić, izuzetno veliki uticaj crkve Srbije, jer narod, kako kaže, većinom nije edukovan, pa do njihovog dolaska na popisima u Australiji se uopšte nije moglo izjasniti kao Crnogorac.
Prvi put se bojažljivo, kaže on, pojavilo 390 osoba koji su se na popisu u Australiji izjasnili kao Crnogorci, da bi ih danas bilo oko 3 000, pa je web sajt, kako kaže, povezao Crnogorce.
"Pokušavali su na sve načine da nas pridobiju. Ja sam vidio našu šansu u nekom osnivanju web sajta koji bi okupljao naše građane i to smo i uspjeli. To je web sajt koji ima preko 20.000 fajlova, puno istorije, puno priče, puno prezimena, aktuelnih događaja, tako da je to jedan od, ako ne najbolji, sigurno najobimniji sajt našeg iseljeništva” , zaključio je Mandić.
