Uzroci spore tranzicije: Nije nikakvo otkrovenje da ni nakon 13 godina, tranzicija u Crnoj Gori još nije završena. Razloga ima i previše - decenija ratova u kojima se potpuno urušio administrativni sistem, nespremnost domaće političke elite da ga održi ili unaprijedi, pristup međunarodne zajednice prema Crnoj Gori kao „pozitivnom primjeru u regionu“...
Možda i ključni razlog zašto se toliko kasni sa ovim procesom je vezan za ukorijenjeno razmišljanje da promjene treba da donese neko - sa strane ili sa vrha. O tome što se dešava kada promjene stižu sa vrha, imamo višedecenijsko bolno iskustvo iz kojeg smo slabo što naučili. Što se tiče promjena sa strane, njih očekujemo upravo iz onog dijela svijeta koji je prepoznat upravo po tome što s ključne društvene promjene bile podstaknutima pritiscima odozdo prema gore, kojima se ograničavala sloboda djelovanja onih na vrhu.
Svijet i mi: Englezi su prije skoro 800 godina tu svijest pretočili u Magna Carta libertatum, kojom je njihovom kralju nametnut niz ograničenja u vršenju vlasti i istovremeno započet put ka dugotrajnom i mukotrpnom stvaranju prve razvijene parlamentarne demokratije na svijetu.
Time je položen osnov jednom sistemskom okviru, koji je omogućio razvoj individualnih sloboda i inicijativa, kao i sveopšteg društva. A što su naši preci tada radili i stvarali? Čim nema vrijednih stvari, nema potrebe da se sve uredi. Otud i Magna Carta Libertatum, jer su Englezi znali da moraju stvoriti ozbiljan sistem koji će omogućiti život zemlje i ljudi.
S druge strane, moderna crnogorska istorija bilježi da je mnogo više pojedinaca radije napuštalo Crnu Goru, negoli pokušavalo da u doprinese razvijanju jednog takvog sistema u samoj zemlji. Zato je i postojeći sistem samo usavršavan u održavanju takvog stanja, a mnogi ljudi sa reformskim impulsima su imali sve manje prostora.
Velike teme za dokone ljude: Ljudi sa ovog prostora su oduvijek voljeli velike teme, vodili su ratove od Japana do Španije, obožavali ratove u regionu, ali dok su u tim istim zemljama, recimo, građene veličanstvene građevine koje i danas oduzimaju dah, naši preci su živjeli u zemunicama ili u izbama.
Ni danas u 21. vijeku nijesmo daleko. Dičimo se sa Perastom, starim gradovima Kotorom i Budvom, Husein pašinom džamijom, a zapravo su sve to izdanci kultura, čiji su centri daleko odavde. Upravo u tom zaostatku u razvoju znanja i svijesti, treba tražiti uzroke ovakvog stanja u Crnoj Gori. Gospodari koje imamo kroz istoriju, su logičan nastavak svijesti koju imamo. Kada mi sazremo, sazrešće i naši lideri ili će biti smijenjeni. Kako nekadašnji, tako i moderni Crnogorci vole da slušaju priče o velikim ljudima i temama, a prava je šteta, što u vremenu kada se polemiše o poremećaju sistema vrijednosti i kolapsu moralnog kodeksa u Crnoj Gori, malo se priča o malim, običnim ljudima. Mali ljudi koji upravo održavaju ovakvo stanje i na čijim se plećima drži kompletna politička nomenklatura i koja mnogo više zaokuplja pažnju javnosti.
A ko su ti ljudi?
„Dobre“ koleginice: Koleginice Marijane Mugoše treba saslušati i vidjeti zašto su pokrenuli toliku pomamu, na koju se nakalemio podgorički gradonačelnik. Da li je moguće da su podsvjesno ljubomorne što je pas Sena, traženiji na tržištu radne snage od njih ili pak što je Senina obuka za posao, skuplja od njihove?
„Stručna“ doktorica: Doktorka koja reče da je novinar diktafonom oštetio mozak tjelohranitelju, i čiju je stručnost pobila prvo doktorka Čukić, pa onda i konzilijum sa VMA, zbilja bi imala šta reći, takođe. Kako je sticala obrazovanje, kako je završilča specijalizaciju, kako je formirala moralni kodeks, šta joj znači Hipokrat... Sličnog štofa joj je i koleginica, psihološkinja, koja organizuje protest usljed ideje za izgradnju dnevnog centra za djecu sa posebnim potrebama.
„Sposobni“ pestupnici: Na atraktivnu plažu, mimo propisa počinje naplata ulaza. Tek nakon 10 dana, nadležni službenik se pojavljuje i izreče kaznu od 165 eura. U međuvremenu su naplaćene hiljade eura od kupača. Zar postoji neko ko će reći da nadležni inspektor i zakupac plaže nijesu u nekoj koordinaciji. Toliki rok, tolika kazna i tolika korist su jasni pokazatelji kako izgleda korupcija sitnih riba, malih ljudi, o kojima niko ne priča, a svih se nas takođe tiču.
Anonimni pljuvači: Ko su ti isfrustrirani likovi na raznim internet Forumima i sajtu, koji glumi portal, i ostalim internet pljuvaonicama? Zanimljivo je pratiti virtuelne polemičare, koji se kriju iz nickova i na najprizemniji način, pljuju po svemu, svačemu i svakome. A još je zanimljivije uporediti kako se te on-lajn-junoše ponašaju u realnom životu. Uglavnom ćute i trpe, pa onda svoje komplekse liječe u sigurnosti internet anonimnosti.
Pismo „struke“ protiv struke: Predsjednik jednog strukovnog udruženja, piše pisma u kojima iz ljubomore iznosi laži, kako kolega ne bi dobio status umjetnika i time riješio egzistenciju. Zar samo što je neko uspješniji i poznatiji, može biti razlog za ovakva nedjela?
„Nesporstki“ sportski komentator: Sportski komentator upozorava gledaoce da se kapitenu reprezentacije ne smije prigovarati na igru, niti glasno negodovati, pa čak kad ne pruža ni minimum u odnosu na ono šta umije. Za sličan rezon, istomišljenika sumnjam da će naći i u jednoj evropskoj zemlji. Ne pada mu na amet da razmisli zašto su svi najbolji fudbaleri iz Crrne Gore uspjeli, jer su kao dječaci otišli iz Crne Gore.
Svadbari: Visoki funkcioner Vlade koristi privatno auto za odlazak na svadbu, drugi za plažu, treći za šoping. Da li imaju oni osjećaj da rade nešto pogrešno?
* * *
Suma sumarum: Ne vjerujem da bi iko ostao ravnodušan kada bi čuo kako razmišljaju, ko su im autoriteti, kakav im je sistem vrijednosti... Mediji bi trebalo da nađu način da tim ljudima omoguće da izađu iz sjene političara i malo osvježe zasićeno javno mnjenje. Siguran sam da bi javnost, to jeste strah od prezrenja, spriječio njihova nepočinstva.
U suprotnom, dok se o njima ne priča, dok ih ne natjeramo da odgovore na neka pitanja, oni će raditi isto i biće motivišući primjer za njihove klonove, za nove male ljude. A mali ljudi vole da se kriju iza autoriteta velikih. Pogotovo onih od dva metra.
