Formalna jednakost LGBT osoba nije jednaka njihovom stvarnom iskustvu u kontaktu sa institucijama, a praksa pokazuje da se pripadnici i pripadnice LGBT zajednice, posebno trans osobe, i dalje suočavaju sa nepovjerenjem, implicitnom diskriminacijom, mikroagresijama i nedovoljno efikasnim mehanizmima zaštite, to je jedan od glavnih nalaza istraživanja „Odnosi LGBT osoba prema institucionalnom sistemu“, koje je predstavljeno u okviru panel diskusije „Ka poznanju prava“, realizovane kroz istoimeni projekat Centra za demokratiju i ljudska prava CEDEM, prenosi PR centar.
Katica Maksan, projektna koordinatorka CEDEM-a, kazala je da istraživanje pokazuje da formalno dostupna prava i mehanizmi zaštite često nijesu dovoljni da LGBT osobe imaju osjećaj ravnopravnosti i sigurnosti kada se obraćaju institucijama.
"Formalna jednakost nije jednaka stvarnom iskustvu. Stvarno iskustvo prikazuje potpuno drugačije podatke od onoga što postoji u propisima, što je posebno vidljivo kroz citate i iskustva LGBT osoba u trenucima kada su pristupale određenim institucijama“, navela je Maksan.
Ona je istakla da je istraživanje posebno ukazalo na težak položaj trans osoba u Crnoj Gori, naročito u kontaktu sa institucijama prilikom promjene ličnih dokumenata, kao i u zdravstvenom sistemu.
„Kada smo postavili pitanje kakav je odnos sa institucijama, LGBT osobe su prvo identifikovale MUP i promjenu ličnih dokumenata, odnosno ono što se dešava kada se u tom procesu sreću sa različitim službenicima i službenicama. Identifikovan je i zdravstveni sistem, uključujući pitanja koja se postavljaju, a koja nemaju veze sa uslugom i ne bi bila postavljena osobama koje ne dolaze iz LGBT zajednice“, kazala je Maksan.
Prema njenim riječima, istraživanje prikazuje trenutke u kojima dolazi do stvarnih momenata diskriminacije, uključujući mikroagresije, drugačiju neverbalnu komunikaciju, govor tijela, kao i neprofesionalno postupanje pojedinih službenika i službenica.
"Postoje situacije u kojima su službenici u pošti koja postoji u okviru MUP-a pitali trans osobu zašto mu je oznaka pola takva, iako je muška osoba, iako to nema nikakve veze sa tim zbog čega je došao u ustanovu. Zabilježena su i negativna iskustva trans osoba koje uzimaju hormonsku terapiju, sa medicinskim osobljem koje im se podsmijavalo, pozivalo kolege da vide njihova dokumenta i komentarisalo njihov rodni identitet“, navela je Maksan.
Ona je ukazala da diskriminacija ne zavisi uvijek od stvarnog identiteta osobe, već i od načina na koji je institucije percipiraju.
"Vidljiva je razlika između stvarnog identiteta i percepcije nečijeg identiteta, bilo da je riječ o rodnom identitetu ili seksualnoj orijentaciji. Istraživanje je pokazalo da diskriminacija postoji čak i kada seksualna orijentacija nije stvarna, već zavisi od toga kako je osoba percipirana od institucija“, rekla je Maksan.
Govoreći o tome šta oblikuje iskustvo LGBT osoba u institucijama, Maksan je navela da su to, između ostalog, ton komunikacije, neverbalni signali, izuzetno usložnjena birokratija, čekanje, ignorisanje, ali i obraćanje trans osobama kao da su djeca i kao da nijesu svjesne zbog čega su došle u instituciju.
"Takva iskustva imaju ozbiljne posljedice, među kojima su rast nepovjerenja u institucije, prikrivanje identiteta i izbjegavanje sistema", jasna je Maksan.
"Diskriminacija dovodi do toga da LGBT osobe u Crnoj Gori prikrivaju identitet. Čak i kada žele da se autuju i kažu da su dio zajednice, nijesu sigurne da to neće izazvati izrazito negativne zaključke, zbog čega od toga odustaju“, kazala je Maksan.
Posebno je ukazala na to da LGBT osobe u malom broju odlaze u zdravstvene ustanove, dok dio njih u obrazovnom sistemu završava samo srednju školu i ne nastavlja dalje školovanje zbog straha od negativnih reakcija, što se u velikoj mjeri odnosi na trans osobe u Crnoj Gori.
"Povjerenje LGBT osoba u institucije često zavisi od pojedinaca, što pokazuje koliko je važna edukacija osoba koje stupaju u kontakt sa LGBT zajednicom.Birokratija može sama proizvoditi diskriminaciju. Sam proces je birokratski izrazito usložen, nije prilagođen i trebalo bi da uzme u obzir specifične potrebe LGBT osoba“, ocijenila je Maksan.
Ona je poručila da je zaštita formalno dostupna, ali često neefikasna, zbog čega se LGBT osobe u velikom broju ustručavaju da prijave slučajeve diskriminacije.
"Zbog toga izostaju djelimični i zvanični podaci. Nemamo prikaz stvarne situacije, zato što su LGBT osobe u zemlji spriječene da prijave ono što im se stvarno dešava, tako da potpunu i stvarnu sliku rijetko imamo“, kazala je Maksan.
Ona je kazala da se preporuke istraživanja odnose se na unapređenje čitavog institucionalnog sistema, edukaciju službenika, jasne protokole za postupanje prema svim građanima i građankama, efikasne mehanizme zaštite, usklađivanje procedura u ustanovama i kontinuirano praćenje iskustava LGBT osoba.
Istraživanje „Odnosi LGBT osoba prema institucionalnom sistemu“ sprovedeno je kroz fokus grupe i dubinske intervjue sa pripadnicima i pripadnicama LGBT zajednice iz sve tri crnogorske regije. Intervjuisano je 12 mlađih učesnika i učesnica, pri čemu je fokus bio na osobama koje nijesu aktivisti i koje nemaju čestu priliku da govore o iskustvima u ostvarivanju svojih prava.
Nevenka Vuksanović direktorica Centra za demokratiju i ljudska prava CEDEM, kazala je da je cilj projekta jačanje pristupa pravdi, unapređenje zaštite LGBTIQ osoba od diskriminacije i nasilja, kroz edukaciju državnih službenika i službenica, kao i osnaživanje same LGBT zajednice.
"U okviru ovog projekta održali smo dvodnevnu obuku za predstavnike i predstavnice sudstva i tužilaštva, ali je izrađen i informator za LGBT zajednicu, koji ćemo predstaviti u okviru ove konferencije“, navela je Vuksanović
Ona je istakla da je Crna Gora u prethodnih nekoliko godina ostvarila značajan napredak u normativnom okviru zaštite ljudskih prava LGBT osoba.
"Usvojeni su važni zakoni, preporuke i politike, a zemlja se na ILGA Rainbow mapi i dalje nalazi među bolje rangiranim državama. Ipak, uprkos tome, ne možemo govoriti da je primjena svih propisa na zavidnom i kvalitetnom nivou“, poručila je Vuksanović.
Prema njenim riječima, poseban fokus mora ostati na procesuiranju govora mržnje i zločina iz mržnje, čime se CEDEM ove godine pojačano bavio u okviru drugih istraživanja, ali i na jačanju institucionalnih kapaciteta i izgradnji povjerenja građana u sistem.
Vuksanović je ukazala da je CEDEM-ovo istraživanje političkog javnog mnjenja Crne Gore pokazalo da su društveni stavovi prema LGBT osobama i dalje podijeljeni.
"Iako se uočava postepeno povećanje prihvatanja LGBT osoba u odnosu na ranije godine, značajan dio građana i građanki i dalje iskazuje izrazitu distancu, pa čak i mržnju prema LGBT zajednici. To pokazuje da zakonski napredak ne prati uvijek, niti jednako brzo, razvoj društvene prihvaćenosti“, kazala je Vuksanović.
Ona je podsjetila i na izvještaj o mapiranju govora mržnje u Crnoj Gori, koji pokazuje da mržnja, nažalost, postaje normalizovana, naročito u digitalnom prostoru.
"Istraživanje je obuhvatilo, kako kvantitativno, tako i kvalitativno, položaj i osjećanja LGBT osoba u Crnoj Gori. Posebno zabrinjava što su među najčešćim metama upravo marginalizovane grupe, uključujući LGBT osobe“, navela je Vuksanovoc
Kako je kazala, izvještaj ukazuje da odgovor institucija često nije dovoljno brz, koordinisan i dosljedan, zbog čega su potrebne snažnije preventivne mjere, edukacije i efikasnije procesuiranje slučajeva.
"Kada građani ne vjeruju da će institucije adekvatno, pravovremeno i nepristrasno reagovati, smanjuje se spremnost LGBT osoba da prijave nasilje, diskriminaciju ili govor mržnje. To dodatno produbljuje njihov lični osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja u sistem“, zaključila je Vuksanović.
Armin Selmanović, Državni tužilac u Vrhovnom državnom tužilaštvu kazao je da zakon mora jednako da važi za sve i da štiti svakog pojedinca, a da je jako važno da se smanji rizik od sekundarne viktimizacije i izgradi povjerenje u institucije.
"Cilj nam je da predstavnici Uprave policije, odnosno službenici Uprave policije, budu dobro obučeni, da u svom nastupu i odnosu prema oštećenima imaju takav odnos da žrtve koje trpe nasilje, nad kojima je učinjena diskriminacija ili je izvršeno drugo krivično djelo, ne osjećaju bilo kakvu odbojnost. Zato je suština obuka u tome da se predstave standardi koji su u primjeni, kao i da svi koji su u kontaktu sa žrtvama rano, odnosno odmah, prepoznaju motive izvršenja krivičnog djela. Nastojimo da svi oni koji su u kontaktu sa žrtvama primjenjuju međunarodne standarde i da budu orijentisani na pružanje prave zaštite žrtvama. To se odnosi i na predstavnike Uprave policije, državne tužioce i sudije“, naveo je Selmanović.
On je najavio da će uslijediti podzakonski akti, odnosno izmjene zakona, konkretno Zakona o krivičnom postupku, kojima će biti propisana prava žrtava i aktivna komunikacija sa oštećenima.
"Zabrinjavajuće je to što ne postoji stvarni broj prijava slučajeva nasilja, diskriminacije i govora mržnje, plašim se da je stvarna slika drugačija od one koja se može vidjeti kroz dostupne podatke", rekao je Selmanović.
Prema njegovim riječima posebno zabrinjavajuće širenje govora mržnje i diskriminacije u digitalnom, odnosno online prostoru.
"Vaš projekat, u stvari, pogađa samu srž onoga što je zajednički cilj, a to je izgradnja društva u kojem zakon jednako važi za sve, odnosno štiti svakog pojedinca, bez obzira na njegovu seksualnu orijentaciju, lična svojstva ili rodni identitet“, kazao je Selmanović.
Ivan Vukčević iz Centra za građansko obrazovanje ocijenio je da istraživanje CEDEM-a o položaju LGBT osoba u Crnoj Gori odražava realno stanje i ukazuje na ključni problem formalna jednakost postoji, mehanizmi zaštite su dostupni, ali je njihova efikasna primjena i dalje sporna.
"Postoji formalna jednakost i dostupni su mehanizmi zaštite, ali je efikasnost njihove primjene upitna. Na to ne ukazuje samo istraživanje CEDEM-a, već i izvještaji Evropske komisije i drugih organizacija. Dakle, u implementaciji, kao i u mnogim drugim oblastima, imamo problem“, kazao je Vukčević.
On je pozdravio činjenicu da je u prethodnom periodu usvojeno nekoliko zakona, kao i da se planiraju izmjene zakonodavstva radi usklađivanja sa Zakonom o životnom partnerstvu lica istog pola, ali je naglasio da to nije dovoljno bez suštinskog razumijevanja izazova sa kojima se suočava LGBT zajednica.
"Moramo biti svjesni da posljednjih nekoliko godina, ne samo u Crnoj Gori već i u Evropi i svijetu, jačaju određene desničarske ideje i pogrešne ideologije. Zato moramo pronaći način da se suprotstavimo novim oblicima govora mržnje i diskriminacije“, istakao je Vukčević.
Kao jedan od problema u Crnoj Gori izdvojio je neujednačenu sudsku praksu, naročito u predmetima koji se odnose na govor mržnje i diskriminaciju.
"Postoje slučajevi u kojima isti sud u vrlo sličnim predmetima donosi različite odluke u jednom slučaju zatvorsku kaznu, a u drugom uslovnu osudu", kazao je Vukčrvić.
On je naglasio i značaj mišljenja Ombudsmana, navodeći da, iako nijesu obavezujuća, ona treba da predstavljaju važan orijentir u zaštiti ljudskih prava.
"Neophodno je poštovati mišljenja Ombudsmana, a ne da se ona, u velikom broju slučajeva, ignorišu“, zaključio je Vukčević.
Đurđa Radulović iz Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ocijenila je da se LGBTQ osobe u Crnoj Gori godinama suočavaju sa istim problemima, dok se njihova situacija suštinski ne mijenja.
"Novinarima je često teško doći do podataka i sagovornika iz LGBTQ zajednice, jer su mnogi ljudi umorni od ponavljanja istih iskustava i problema koji, uprkos javnom ukazivanju, ostaju neriješeni. Mislim da je ljudima iz LGBTQ zajednice zaista dosadilo da ponavljaju iste probleme koji ih muče, dok se uporno ništa ne rješava. Zato mnogi s pravom odbiju razgovor sa novinarima, jer imaju svoj privatni život i ne mogu stalno da odgovaraju na ista pitanja“, kazala je Radulović.
Govoreći o temama kojima se CIN-CG bavio, Radulović je posebno izdvojila položaj LGBTQ tražilaca azila u Crnoj Gori. Prema podacima koje je navela, od 2022. do 2025. godine u Crnoj Gori je podnijeto 27 zahtjeva za azil od strane LGBTQ osoba, od kojih su samo dva odobrena za dalje procesuiranje.
"Zapravo, niko nije dobio azil i bio zaštićen u potpunosti. To pokazuje da zakonodavstvo možda na papiru izgleda u redu, ali u praksi imamo zaista ekstremne situacije“, istakla je Radulović.
Ona je upozorila da su zahtjevi za azil odbijani i osobama koje dolaze iz država u kojima su istopolni odnosi strogo kažnjivi ili u kojima su LGBTQ osobe izložene progonu, uključujući Iran, Tunis, Tursku i Rusiju.
"Tražiti dokaze od ljudi koji žive u sistemima koji ih proganjaju zbog seksualne orijentacije ili rodnog identiteta potpuno je absurdno. To je, prema upozorenjima međunarodnih organizacija, oblik kršenja ljudskih prava“, istakla je Radulović
Ona je podsjetila i na istraživanje CIN-CG koje se odnosilo na školski kurikulum i odnos obrazovnog sistema prema LGBTQ učenicima.
"Crnogorske škole ne pružaju dovoljno informacija, podrške ni zaštite mladima koji pripadaju LGBTQ zajednici. Naš školski kurikulum ne sadrži gotovo nikakve reference na LGBTQ populaciju, različite seksualne orijentacije ili rodne identitete. Jedini način da se učenici eventualno upoznaju sa ovim temama jeste kroz izborne predmete, poput građanskog obrazovanja ili zdravih stilova života, ali to zavisi od nastavnika i njihove odluke da li će se tim temama uopšte baviti“, zaključila je Radulović.
Projekat „Ka poznanju prava“ sproveo je Centar za demokratiju i ljudska prava CEDEM, uz finansijsku podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.
