Branko Ilić rođen je 1977. godine u Tuzli. Završio je Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Bora Stjepanovića 2000. godine, na kome je trenutno magistrant glume i saradnik u nastavi. Takođe, od 2006. godine radi kao asistent i u Hrvatskoj, na Akademiji dramskih umjetnosti Sveučilišta u Osijeku.
Uloge koje je ostvario u matičnom Gradskom pozorištu u Podgorici, a po kojima je poznat publici različitih uzrasta su Tomica u predstavi “Pipi Duga Čarapa”, Dromio iz Efesa u “Komediji zabune”, Ežen u “Bokeškom d-molu”, Ivica u “Zauvijek tvoj”, Grujo u “Betulu u Malu Valu”, Tonino u “Innominatu”, Florindo u komadu “Arlekin - sluga dvaju gospodara”...
Nije se proslavio samo ulogama na sceni, već i pred kamerama - u filmskim likovima Predraga u ostvarenju Božidara – Bote Nikolića “U ime oca i sina”, Vlada u filmu Marije Perović “Gledaj me”. Igrao je u nekoliko TV serija, bio voditelj interaktivnih dječjih emisija, a jedan je od osnivača NVO Teatar mladih.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaju mi drugovi iz djetinjstva.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što sam sebi ostavio mogućnost da ne budem odrastao kada to želim.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mogao sam biti strašan kuvar, da sam prije čuo za Džejmi Olivera.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Brzopletost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, privilegija hrabrih. Humor, privilegija pametnih.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Do poslednjeg daha!”, Leonardo Di Kaprio.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ne pijem bevandu, čista voda, čisto vino!
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Hrskava prasetina u slatko-kiselom sosu.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da, kao Čak Noris, ubijedim majku da nisam gladan.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa ćerkom Mašom. Da bih je bolje razumio.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Mislim o ponedjeljku. Volim subotu.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Edo Maajka: “No sikiriki”
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- “Ustanička ulica”. Bravo za Gordana Kičića!
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Na regatu Brindizi - Krf.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autubus. Evo, već mi je muka...
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nažalost, svakome ko me pita. Kad sam budala...
Čemu se uvijek obradujete?
- Porodici.
Da li za nečim žalite?
- Ne. Slabo pamtim, brzo zaboravljam i živim za sutra.
Bez čega ne možete?
- Bez svega se može. Čovjek se na sve navikne. Pa, vidiš ovo vrijeme danas...
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Mislim majci, za neke grube riječi.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- 1. Jedrilicu; 2.Održavanje iste; 3. Da budem zdrav da je dugo vozim.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Vaspitavao djecu.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Na jedrilici.
Kako biste voljeli da umrete?
- To se ne voli. Samo ti se desi. Ne volim da umrem.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Neće biti epitafa. Čemu oni služe? Oni koji mi tad dođu u posjetu znaće ko sam ja.
Priredila: A. STANKOVIĆ
Foto: Teatarmladih.me
