„To što državu vodi više manje ista vlast već 23 godine, kroz koje je Crna Gora prošla, ne govori da je ta vlast dobra, već da je dobro savladala načine preživljavanja i vladanja“, kazao je u intervjuu agenciji MINA Lukovac, koji je bio na čelu suverenističkog bloka.
Prema njegovim riječima, posrtanje ekonomije i srozavanje standarda stanovništva, učinili su da je najveći broj građana doveden u zavistan položaj od poslova i pomoći iste vlasti.
Vlasti je, tvrdi Lukovac, na ruku išla opozicija koja se, gotovo sve vrijeme, protivila samostalnosti Crne Gore, pa je vlast to koristila da uspješno plaši građane i birače.
„Veći problemi u Crnoj Gori su ekonomska i socijalna zaostalost, brojne neuspješne i sumnjive privatizacije, velike nejednakosti u regionalnom razvoju koje često prati veliko siromaštvo, endemska korupcija, nepotizam i kriminal“, kazao je on.
Lukovac smatra da se ti problemi ne mogu efikasno i uspješno rješavati ako promjenama vlasti priliku ne mogu dobiti drugi koji bi bili uspješniji, „i spremni da ponude bolju perspektivu društvu i koji bi uklanjali njegove nagomilane bolesti“.
On je ocijenio da je Crna Gora danas kao država i društvo, u znatno boljem položaju nego prije maja 2006.
„Konačno je, na miran način, riješeno pitanje državnog statusa koje je, nakon krvavog rata i raspada zajedničke države 1991, permanentno zaoštravalo unutrašnje i regionalne odnose“, kazao je Lukovac.
Nezavisnost je, kako je naveo, znatno smirila domaće i regionalne napetosti, i omogućila je da Crna Gora značajno unaprijedi odnose sa svim susjedima, afirmišući se kao činilac regionalne saradnje.
„Kao samostalna država, bez dodatnih tereta koje zajednička država ili državna zajednica nameće, Crna Gora je značajno ubrzala put prema Evropskoj uniji i NATO-u i postala atraktivnija za strane investitore“, rekao je Lukovac.
Upitan da li je, šest godina nakon nezavisnosti, bila opravdana ideja „prvo država pa demokratija“, Lukovac je rekao da je referendum 2006. bio poslednja šansa koja se nije smjela propustiti.
„Kada smo se, dvije godine prije referenduma, okupili da bi udružili sve snage koje su za nezavisnu Crnu Goru, bili smo ubijeđeni da je trogodišnji probni period državne zajednice ujedno i poslednja prilika za organizovanje referenduma o nezavisnosti i da popravnog neće biti“, precizirao je on.
Lukovac je podsjetio da je u Crnoj Gori bilo independista koji su smatrali da prvo treba ostvariti demokratsko društvo, pa onda nezavisnost. „Ipak, posle niza zajedničkih sastanaka, gotovo svi su prihvatili da se ta, poslednja šansa, ne smije propustiti“.
„Nema nikakve sumnje da tada nijesmo pridobili njih, kao i koaliciju na vlasti da nam se pridruži u jedinstvenom Pokretu za nezavisnu, evropsku Crnu Goru, da nijesmo okupili sve suverenističke snage, uključujući i značajan broj birača koji žive u inostranstvu, ne bi danas imali Crnu Goru kao samostalnu državu“, dodao je on.
Govoreći o angažovanosti intelektualaca u nezavisnoj državi, Lukovac je kazao da crnogorska intelektualna i stručna elita nije dovedena u položaj da bude istinska snaga i faktor koji će nositi razvoj države.
„Vlast i nakon nezavisnosti forsira prvenstveno provjerene partijske kadrove i ne otvara, ili to čini tek sporadično, prostor sposobnima, sa znanjem i referencama koji se temelje na rezultatima. Samo manji broj intelektualaca se angažuje kako bi se takvo stanje mijenjalo na bolje“, smatra on.
Lukovac je ocijenio da se veći broj intelektualaca, nakon obnove nezavisnosti, priklonio stavovima da opozicija nije iskreno prihvatila rezultate referenduma, i da ne prihvata samostalnu državu, „vrebajući priliku da ugrabi vlast i vrati točak istorije nazad“.
„Jedan broj intelektualaca, kao uostalom i većina građana, polazi od toga da su moć i sredstva za rad u rukama vlasti i da joj ne treba protivurječiti, ako žele da zadrže ili poboljšaju svoj položaj“, rekao je on.
Upitan da li pobjeda Demokratskog fronta na izborima ugrozila crnogorsku nezavisnost, Lukovac je kazao da ne vjeruje u pobjedu tog saveza, ali da ona ne bi uticala na samostalnost države.
„Imam u vidu njihov izborni program i druge dokumente i istupanja, koja su, ipak, iskorak u odnosu na dosadašnje stavove i zalaganja dvije stranke koje tvore Front“, rekao je on.
