Na Lovćenu i lovćenskoj podgorini ima na desetine vidikovaca. Jedan od manje poznatih nalazi se na planini Zabio, koja se uzdiže iznad Pobora i Stanjevića. Zabio je udaljen oko kilometar i po od katuna Majstori.
Do Majstora se stiže makadamskim putem s druge strane, od Ivanovih korita, makadamskom stazom dugom četiri kilometra. Ka Majstorima se ide kroz lijepu bukovu šumu.
Po prispijeću u katun i amfiteatralnu udolinu Ravni, ambijent se mijenja. Odatle se ka uzvišenju Zabio nastavlja kroz lijepo kraško područje, preko blagih uzvišenja, prekrivenih travom i poneđe kamenim “grozdovima”. Između uzvišenja su smješteni lijepi dolovi prekriveni visokom i mekom travom, što je istinski raj za ljubitelje prirode.
Do Zabjela sam išao sa Dragom Kustudijom (59), koji boravi u Majstorima sezonski sa svojom majkom Ike Ivovom Kustudijom (84). Do vrha Zabjela, sa kojeg puca pogled na primorje, trebalo nam je oko pola sata od Majstora. Fascinantan je bio i sami izlazak na vidikovac, jer je to tačka na kojoj se primorsko područje dodiruje sa kontinentalnim pojasem.
Sa zaobljenog vrha Zabjela gleda se pravo nadolje na Stanjeviće i susjedno uzvišenje Đurđevac. Đurđevac ima i istorijski značaj. Na njemu je oko 1425-1430. godine Stefanica Crnojević podigao tvrđavu Đurđevac i crkvicu posvećenu Svetom Đorđu.
Utvrda je porušena na insistiranje Mletaka oko 1435. godine. Od utvrđenja postoje samo neznatni tragovi i nikada nije arheološki istraživano. Crkvica je pretekla sve do našeg doba i nedavno je obnovljena.
Sa panoramske tačke na Zabjelu u potpunosti postaje jasno zbog čega su Crnojevići podigli utvrdu na Đurđevcu. To uzvišenje dominira nad okolnim područjem.
Istočno od Zabjela su vrhovi Velji i Mali Mrakovac, a zapadno Vratno, preko čije bočne strane vodi austrijski put. Malo niže od Vratnog je Koložunj. Sa Zabjela se vidi sve do Herceg Novog.
Travnati tepih koji pokriva ove padine je posebna priča. Noga vam ponekad upadne u meku i gustu travu do iznad članka. Tu se miješaju uticaji mediteranske i planinske klime.
Upravo na to mjesto Drago dovodi krave na ispašu, što svemu daje posebnu draž. Od njihovog mlijeka vrijedna Ike spravlja vrlo kvalitetan sir, po kojem je nadaleko poznata. O tome su mi pričali na Cetinju. Sve je na tom području prirodno i autentično. Ko to nije vidio i doživio, teško se može nazvati poznavaocem Crne Gore i njenih prirodnih ljepota. Odavde se vraćate punog srca i pročišćene duše.
