Smješteno je na pravcu od Jezerskog vrha prema Njegušima, u podnožju kamenitih litica, u povećem dolu i može se reći da je to jedno od najskrovitijih mjesta na Lovćenu.
Ovo jezerce u ljetnjem periodu, krajem avgusta, više liči na isušenu baru. Vode ima samo na sjevernim okrajcima đe se na dnu nalazi izvor i đe se mogu uočiti mjehurići koji izbijaju na površinu.
Do jezera se stiže šumskom stazom koja u dužini od 1,2 km vodi od puta za Mauzolej. Početak staze nalazi se na oko 2,5 km od Međuvršja prema Mauzoleju, u naposrednoj blizini autobuskog okretišta.
Od mjesta na kome stoji putokaz, put ide blago naniže istočnom padinom Jezerskog vrha, kroz prelijepu bukovu šumu. Suvišno je reći da i samo pješačenje tom stazom predstavlja neponovljivi doživljaj.
Nakon 900 metara hoda nailazi se na raskršće s kojeg se prema jezeru nastavlja nalijevo, dok desni krak ide prema Njegušima. Posljednjih 300 metara puta ka jezercetu vodi niz strmu padinu, ali to ipak nije preveliki napor.
Jezero i neposredna okolina prekriveni su visokom travom i barskim biljem. Nekoliko metara dalje nalazi se bukova šuma koja se proteže polukružno oko jezera.
Začudo, među drvećem ima i suvomeđnih podzida i manjih zaravnjenih terasa. U blizini jezerceta je i jedan maleni ubao okružen grubo obrađanem kršima, u kojem ima vode.
Jezero i okolno područje su stanište nekoliko vrsta vodozemaca, među kojima je balkanski endem - mali mrmoljak. Tu živi i glavati mrmoljak koji se nalazi na listi Bernske konvencije, kao i žutotrbi mukač, takođe na listi Bernske konvencije.
