Zamjenik tužioca Srbije za ratne zločine Bruno Vekarić izjavio je da će to tužilaštvo uložiti žalbu na odluku engleskog suda. "Poštujemo svaku odluku engleskog suda, ali postoji pravo žalbe višem sudu i mi ćemo to pravo iskoristiti. Nastojaćemo da dobijemo odgovore na pitanja koja muče porodice više od 60 žrtava", rekao je Vekarić agenciji Beta.
Odluka suda u Londonu objavljena je dvije nedelje nakon okončanja glavnog pretresa i skoro punih 5 mjeseci od kada je britanska policija na zahtjev Beograda zadržala Ganića na londonskom aerodromu Hitrou.
U prvoj polovini ovog mjeseca čitavih 6 dana se pred sudom u opštini Vestminster detaljno govorilo o događanjima u Sarajevu na početku rata, 2. i 3. maja 1992. godine. Jugoslovenska Narodna Armija tada je u nekoj vrsti zarobljeništva držala predsjednika bosanskog predsjedištva Aliju Izetbegovića, pa je njegova ovlašćenja preuzeo Ejup Ganić.
Srpsko tužilaštvo za ratne zločine tvrdi da je on stoga odgovoran za čitavih nekoliko incidenata koji spadaju u kategoriju ratnih zločina, uključujući i napad na kolonu JNA dok se povlačila kroz Dobrovoljačku ulicu.
Ganićevi advokati tvrdili su da je postupak koji je u Beogradu pokrenut politički motivisan i da je Srbija zloupotrijebila britanske zakone koji joj omogućavaju da traži izručenje. Nastojali su da pokažu da je eventualnu odgovornost njihovog klijenta istražio i Haški tribunal i međunarodni tuzilac u Sarajevu, i da je u oba slučaja utvrđeno da osnova za podizanje optužnice nema.
Takođe su izveli više svjedoka koji su se složili sa tvrdnjom da Ganiću u Beogradu ne bi moglo da bude organizovano pošteno i fer suđenje. Britanski državni tužilac je predstavljajući dokaze koje su prikupile njegove srpske kolege sudiju pokušavao da ubijedi u to da zbivanja u Sarajevu, izjave svjedoka i transkripti komunikacije na radio-vezama daju dovoljno razloga za zaključak da Ganiću treba organizovati suđenje na kojem bi se utvrdilo da li je kriv ili nije.
Argument odbrane da suđenje ne bi bilo fer nastojali su da pobiju čitajući izvještaje u kojima se odaje priznanje suđenjima za ratne zločine u Beogradu i podsjećanjem da je svaka presuda donijeta u Srbiji podložna žalbi pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
