On je rekao da su ove godine na skupu u Budimpešti predstavljeni podaci o desetogodišnjoj primjeni Bolonje, koji nedvosmisleno upućuju da je primjena te deklaracije u potpunosti zaživjela.„Ako pođemo od toga da je primjena Bolonjske deklaracije u području visokog obrazovanja trebalo da u krajnjem doprinese stvaranju „savršenije i uticajnije Evrope“, posebno jačanjem njenih zajedničkih demokratskih, društvenih, naučnih, tehnoloških, kulturnih i drugih insitucija, konačna ocjena bi u cjelini mogla da se iskaže na način da prevladavaju pozitivni efekti“, rekao je Lojpur.
On je, govoreći o sve brojnijim stavovima da bi osnovne studije na svim fakultetima UCG trebalo da traju četiri, umjesto tri godine, kazao da problem u tome može da predstavlja to što su stvari otišle previše daleko.„I nije često poželjno tumbati i mijenjati nastavne planove, jer to, podjednako, kako kod studenata, tako i na tržištu rada produkuje nedoumice, ali i izaziva i neke konketne probleme“, rekao je Lojpur.
Upitan da li je nezadovoljan primjenom Deklaracije u nekom dijelu sistema, Lojpur je naveo da nema idealnih rješenja, bili to zakoni ili tek samo principi.“Moramo poći od toga da je Bolonja u domaćim okvirima podrazumijevala korijenitu reformu sistema visokog obrazovanja, u čijoj osnovi se nalazi pristup da su studenti i profesori stalno zaposleni na fakultetu. Dakle u fokusu pažnje je student, ili konkretnije radi se o takozvanom konceptu „na studenta usmjerenog učenja”, rekao je on.
Prema njegovim riječima, sam pojam Bolonje se i dalje mistifikuje.„Potpisivanjem Bolonjske deklaracije otpočeo je Bolonjski proces koji ima za cilj kreiranje jedinstvenog evropskog sistema univerzitetske nastave i istraživanja do 2010. godine, ali uz istovremeno priznavanje i zadržavanje raznolikosti nacionalnih specifičnosti – kultura, jezik, tradicija”, naveo je Lojpur.
