Na Cetinju se iz nedjelje u nedjelju održavaju protestne šetnje povodom tragedije koja se dogodila 12. avgusta prošle godine, kada je Vuk Borilović u krvavom piru ubio 10 sugrađana. Pošlo je više od godinu od tog stravičnog događaja u crnogorskoj prijestonici, a nadležni i dalje ćute.
Cilj protesta je, kako je u razgovoru za Portal Analitika navela Maja Ljiljanić-Popović, inicijatorka okupljanja i peticije 'Markov i Mašanov zakon', prije svega sprečavanje sličnih tragedija u budućnosti.
„Da se više nikada nijedno dijete ne nađe na nišanu psihički oboljele osobe. Takođe, zahtijevamo odgovore na mnogobrojna pitanja koja ćemo postavljati dok smo živi. Sve što znamo o tom danu znamo jedni od drugih, od svjedoka i preživjelih. Sami smo i saznavali za smrt najrođenijih, pronalazeći ih“, kaže Ljiljanić-Popović.
Ukazuje da se toga dana dogodilo bezbroj teških propusta i da je neophodno svaki identifikovati. Kako dodaje, porodice žrtava godinu su čekale da se 12. avgust rasvijetli, vjerujući da će do toga doći.
„U našim je domovima vladala tišina dok smo sami učili kako da nastavimo da živimo dalje. Niko nije ponudio ni pomoć, ni odgovore, ni jedno ,,izvinite, nijesmo umjeli bolje’’. Počeli smo javno i glasno postavljati pitanja, ali tišina i dalje traje“, ističe sagovornica Analitike.
Ta tišina, kako naglašava, produbljuje bol i budi bijes.
„Ne postoji objektivna odgovornost pojedinca, krive su institucije u cjelini što prije svega nijesu priznale i preispitale sopstvene propuste i preduzele nešto da se ti propusti više ne ponove“, kaže Ljiljanić-Popović.
Osim gubitka, kako ističe, boli nepravda, laž, nemar i ignorisanje.
„Ništa od države nije bolje ni društvo, čast pojedincima. Znate, mi naše ne možemo da vratimo. Sva ova borba je za žive, dok živi nedjeljom imaju pametnija posla. A država nastavlja da štiti pojedince, umjesto narod“, izričita je Ljiljanić-Popović.
Sagovornica Analitike napominje da je sve što rade isključivo u organizaciji porodica stradalih te da ne postoje skriveni motivi, politizacija ili bilo što slično.
„Podršku svake osobe koja nam prilazi iskreno, kao čovjek, prihvatamo. Ovo je borba ljudi sa teškim, dubokim ranama. Ljudi koji su izgubili članove porodica na najmonstruozniji način od strane psihički oboljele osobe, pravosnažno osuđene za nasilničko ponašanje. Osobe kojoj nije oduzeto oružje, koja nije upućena na psihijatrijsko vještačenje. Koja je sijala smrt više od 45 minuta u centru grada dok je interventna jedinica mirno obezbjeđivala Cetinjski manastir. Dok je policija propuštala građane u sigurnu smrt. Nazad nema, a naprijed moramo. Zajednički da se izborimo za pravdu“, poručuje Ljiljanić-Popović.
Sagovornica Analitike je i inicijatorka peticije za donošenje Markovog i Mašanovog zakona.
Kako navodi, ovom peticijom traži bolju budućnost, neophodne promjere, a kroz taj zakon dva dječaka koja su žrtva Borilovićevog krvavog pira, živjela bi vječno.
„Ono što tražimo su prije svega najstrožije kazne za nasilnike i ubice, naročito nad ženama i djecom. Oduzimanje oružja pri ispoljavanju nasilničkog ponašanja i evidencija nasilnika. Pooštravanje procedura za dobijanje oružja, obnavljanje dozvola na kraći vremenski rok, psihijatrijska vještačenja kod odabranih adekvatnih psihijatara. Mogućnost da se bez posljedica legalizuje ili onemogući za upotrebu oružje koje gotovo svaka druga kuća u Crnoj Gori čuva kao uspomenu. I naravno da se odgovara za neprimjenjivanje istih u praksi“, zaključuje Ljiljanić-Popović.
Komentari ()
