Današnjoj odluci prethodio je dugogodišnji sudski postupak, u kojem je već jednom bila izrečena prvostepena presuda.
Viši sud je 2018. godine Dragana Obradovića osudio na godinu zatvora, dok su Bogdanka Andrić i Brankica Dupanović bile oslobođene optužbi.
Međutim, Apelacioni sud je u julu 2019. godine ukinuo tu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, uz nalog da se sprovedu nova medicinska vještačenja.
U ponovljenom postupku ponovo su analizirani medicinska dokumentacija, postupanje ljekara tokom hospitalizacije i okolnosti pod kojima je Ivana Šoć otpuštena iz bolnice.
Presudu je izrekao sudija Igor Đuričković, postupajući po ukidnim nalozima Apelacionog suda, koji je tražio da se u ponovnom postupku uzme u obzir ponašanje ljekara tokom cjelokupnog liječenja, za koje se, kako je navedeno, ne može reći da je bilo nesavjesno.
Otpuštena kao izliječena, preminula narednog dana
Ivana Šoć primljena je na Infektivnu kliniku 12. februara 2011. godine, u vrijeme epidemije virusa H1N1, sa visokom temperaturom, ozbiljnim respiratornim tegobama i drugim simptomima te bolesti.
Tokom sedmodnevne hospitalizacije njeno zdravstveno stanje se pogoršavalo, ali je, prema riječima porodice i zaključcima pojedinih medicinskih vještačenja, liječenje bilo usmjereno u pogrešnom pravcu, prvenstveno prema neuropsihijatrijskim problemima.
Iz bolnice je otpuštena 18. februara, a već narednog dana preminula je na Cetinju.
Obdukcijom je utvrđeno da je uzrok smrti bilo gušenje usljed teškog edema pluća, nastalog zbog komplikacija infekcije virusom gripa H1N1.
Supervještačenje vještaka Medicinskog fakulteta u Ljubljani pokazalo je da ljekari Infektivne klinike nijesu blagovremeno prepoznali ozbiljnost Ivaninog zdravstvenog stanja niti sproveli odgovarajuću dijagnostiku i liječenje.
Prema njihovom mišljenju, klinička slika ukazivala je na grip i njegove moguće komplikacije, zbog čega je trebalo započeti antivirusnu terapiju lijekom Tamiflu, odnosno oseltamivirom, bez čekanja laboratorijske potvrde.
Vještaci su ukazali i da prije otpusta nijesu sprovedene neophodne kontrole respiratornog stanja, uključujući analizu gasova u arterijskoj krvi, kontrolni rendgenski snimak pluća i druge pretrage koje bi pokazale da li je pacijentkinja sposobna za bezbjedan odlazak kući.
Njihova ocjena bila je da su ljekari u ovom slučaju „pali na ispitu“, jer nijesu adekvatno ispitali plućne komplikacije bolesti.
Prije supervještačenja sud je razmatrao nalaze stručnjaka iz Zagreba i Beograda, koji su se u pojedinim zaključcima razlikovali.
U završnim riječima početkom septembra, Ivanin otac Miladin Šoć zatražio je da Obradović i Andrić budu kažnjeni maksimalnim zatvorskim kaznama i da im se zabrani bavljenje ljekarskim pozivom.
Za Dupanović je tražio da sud cijeni i olakšavajuće okolnosti, navodeći da je tokom postupka jedina pokazala korektnost i žaljenje, kao i da je pokušala da Ivanu zadrži na klinici.
- Ljekari su otišli potpuno pogrešnim putem i, kako su sami vještaci iz Ljubljane bukvalno rekli, na Ivaninom slučaju su „pali na ispitu“. Ali taj njihov pad na ispitu moje dijete je platilo životom - kazao je Šoć.
On je tvrdio da je porodica od prvog dana upozoravala ljekare da sumnja na svinjski grip, ali da su ih uvjeravali da Ivana nema tu infekciju.
Posebno je govorio o posljednjim satima njenog boravka u bolnici, navodeći da je bila toliko iscrpljena da nije mogla samostalno da hoda.
- Kada smo došli da je vodimo, moje dijete nije moglo da napravi nijedan jedini korak - ispričao je Šoć.
Naveo je da je nakon dolaska na Cetinje, uz pomoć još tri osobe, morao da iznese kćerku na drugi sprat porodične zgrade.
Ivanina sestra, advokatica Ana Raičević, u završnim riječima posebno se osvrnula na postupanje Bogdanke Andrić, koja je u vrijeme liječenja bila načelnica odjeljenja, a na dan otpusta i dežurna ljekarka.
Ukazala je da pitanje odgovornosti ne može biti svedeno isključivo na to ko je bio ordinirajući ljekar, već i na obavezu dežurnog ljekara da reaguje kada se pacijent nalazi u teškom zdravstvenom stanju.
- Pred Bogdankom Andrić tada više nije bio medicinski karton. Bio je živ pacijent. I upravo tada, kao dežurni ljekar, bila je dužna da prestane da razmišlja čiji je pacijent i da postupi kao ljekar - kazala je Raičević.
Ona je od suda zatražila da Andrić oglasi krivom za teško djelo protiv zdravlja ljudi.
Punomoćnik porodice, advokat Duško Jovović, kao jedan od najznačajnijih dokaza izdvojio je otpusnu listu koju je sačinio optuženi Obradović.
- Prijemna dijagnoza ispravna, nakon nje nijedan antivirusni lijek ili lijek za aktuelnu simptomatologiju, otpust sa istom dijagnozom kao izliječena, za manje od 24 sata preminula od izliječene bolesti - naveo je Jovović.
Od suda je tražio da odgovornost ljekara cijeni na osnovu cjelokupne medicinske dokumentacije, iskaza svjedoka i nalaza vještaka.
- Ne dozvolite da Ivana Šoć bude medicinski statistički podatak, već djelotvorna opomena za budućnost - poručio je Jovović.
Odbrana: Tragedija nije dokaz krivice
S druge strane, branioci troje optuženih ljekara u završnim riječima zatražili su oslobađajuće presude, tvrdeći da tokom postupka nije dokazano da su njihovi branjenici nesavjesnim postupanjem izazvali smrt pacijentkinje.
Branilac Obradovića, advokat Zdravko Begović, istakao je da se ljekarska odgovornost ne može utvrđivati isključivo na osnovu tragičnog ishoda liječenja.
- Težak i tragičan ishod liječenja sam po sebi nije dokaz ni stručnog propusta, ni uzročne veze, ni konačno krivice. Medicina nije egzaktna matematika. Ljekar može postupati savjesno, stručno i u najboljoj namjeri, a da uprkos tome ishod bude nepovoljan - kazao je Begović.
Ukazao je da je pacijentkinja tokom hospitalizacije pregledana, da su konsultovani specijalisti i rađene dijagnostičke pretrage.
Pozvao se i na izjavu profesora Janeza Tomažiča iz Ljubljane, koji je slučaj opisao kao izuzetno rijedak i neuobičajen, tvrdeći da se krivična odgovornost ne može zasnivati na naknadnoj procjeni onoga što je ljekar mogao da predvidi.
Advokat Nebojša Golubović, branilac Bogdanke Andrić, tvrdio je da njegova branjenica nije neposredno liječila Ivanu Šoć niti učestvovala u odluci o njenom otpustu.
Prema stavu odbrane, pacijentkinja je već bila formalno otpuštena kada je Andrić preuzela dežurstvo, a ona nije bila obaviještena o eventualnom pogoršanju njenog stanja.
- Vrijeme ne može nadomjestiti nedostatak dokaza. Protek godina ne pretvara pretpostavke u činjenice, niti sumnju u izvjesnost - kazao je Golubović.
Branilac Dupanović, advokat Dušan Lukšić, takođe je tvrdio da nije dokazano da je njegova branjenica bilo kojom radnjom ili propustom doprinijela smrti pacijentkinje.
Istakao je da Dupanović nije bila ordinirajući ljekar, da je dežurala u dva navrata i da su tokom tih dežurstava obavljane određene medicinske pretrage.
Odbrana je osporila i zaključke o obavezi primjene lijeka Tamiflu, pozivajući se na tadašnja saznanja o njegovoj djelotvornosti u prvih 48 sati od pojave simptoma.
Tužiteljka Danka Ivanović Đerić u završnoj riječi zatražila je da optuženi budu oglašeni krivima i kažnjeni po zakonu, pozivajući se naročito na zaključke ljubljanskih vještaka.
