Riječ je o jednom od aktuelnih pitanja koje sada nije ništa manje važno od rasprave o djelotvornosti hidroksihlorokina, rekao je američki ljekar za agenciju AFP.
U jeku pandemije studije su nepotpune i nemoguće je znati da li bi osobe koje su stavljene na respirator svejedno umrle zbog težine njihovog stanja.
Međutim, brojni ljekari konstatovali su da se stanje jednog dijela oboljelih od COVID-19 rapidno pogoršalo nakon intubacije i stavljanja na respirator, zbog čega već nekoliko nedjelja američke bolnice odlažu taj postupak iako je, u strahu od nestašice, američka vlada nedavno naručila više od 130.000 ovih mašina za disanje.
Prva upozorenja stigla su iz Italije gdje je umrla velika većina pacijenata koja je završila na respiratoru.
Statistike su jednako neumoljive i u Velikoj Britaniji i u Njujorku gde je 80 odsto intubiranih pacijenata umrlo, prema riječima guvernera te države koji navodi da je smrt često nastupila nedjelju ili dvije nakon tog postupka.
To je dug period koji oslabi tijelo jer su svi pacijenti uvedeni u veštačku komu i atrofirani su im mišići.
Prema pacijentima koji su ostali bez daha na početku pandemije postupalo se prema dobro uhodanom protokolu za akutni respiratorni distresni sindrom (ARDS).
To stanje, koje sprječava pluća da uzmu dovoljno kiseonika za snadbjevanje organa, može da bude izazvano infekcijom ili fizičkom povredom. ARDS je vrlo teško stanje i smrtnost mu je oko 40 odsto.
Uhodana je praksa da se takvi pacijenti relativno brzo intubiraju.
Takav se protokol primjenjivao i za oboljele od koronavirusa sve dok ljekari nijesu ustanovili da sindrom COVID-19 nije identičan "uobičajenom" respiratnornom distresu, barem ne za dio oboljelih.
Pluća nijesu na jednak način oštećena, odnosno manje su kruta.
Ljekar Lućano Gatinoni i njegove kolege iz Milana opisali su krajem marta kako su prilagodili ovaj postupak.
"Sve što možemo da učinimo ventiliranjem tih pacijenata je da “kupimo vrijeme” sa minimalnom dodatnom štetom", napisao je Gatinoni u časopisu “American Thoracic Society” i dodao da moramo da budemo strpljivi.
"Učimo u hodu"
Kevin Vilson, profesor medicine na Bostonskom univerzitetu i član Američkog torokalnog društva, slaže se da je potreban oprez.
"Većina zdravstvene zajednice postala je nervozna zbog izvještaja da pacijentima ne ide tako dobro na respiratorima i pokušavaju da odlože intubaciju", rekao je Vilson.
"Odlažemo koliko možemo, ali ne do tačke hitnosti", dodao je profesor.
Ljekari su ustanovili da ima pacijenata kojima je procenat kiseonika u krvi veoma opao, što bi u normalnim uslovima zahtijevalo intubaciju, ali koji zapravo nijesu u tako lošem stanju.
Umjesto da brzo intubiraju, ljekari se koriste drugim postupcima davanja kiseonika: nazalnim kanilama (male cjevčice koje se stavljaju u nozdrve), konvencionalnim ili sofisticiranijim maskama sa kiseonikom ili postavljanjem oboljelog na trbuh jer to pomaže plućima.
"Učimo u hodu", objašnjava Vilson.
To se događa i u Njujorku gdje je virus odneo više od 10.000 ljudskih života.
"Pokušavamo malo duže da čekamo, ako je moguće, pa tek onda intubiramo", rekao je Daniel Grifin, epidemiolog za “ProHealth Care”, mrežu više od hiljadu ljekara koji rade u dvadesetak bolnica u Njujorku.
"Ako se ocijeni da pacijenti još mogu da izdrže, daju im se manje količine kiseonika i neki od njih tako uspjevaju da se oporave bez respiratora", rekao je Grifin.
Ako je pacijentu ipak potreban respirator, Grifin objašnjava da se mogu različito podesiti tako da snadbjevaju pluća kiseonikom pod manjim pritiskom.
Medicinska društva upravo rade na smjernicama za najbolju upotrebu, ali niko još nema konačan odgovor.
