Jasno je nakon njegove prve sedmice na funkciji da liderstvo predsjednika Džoa Bajdena obilježava novu eru, onu u kojoj Bijela kuća namjerava da bude prekretnica onome što je uvijek bila, da bi postigla nacionalni konsenzus oko suočavanja sa sistemskim rasizmom, čineći to - kako je rekao to je utorak - jednom od "osnovnih vrijednosti ove nacije". Bajdenov laserski fokus na rasnu pravdu predstavlja najzadržaniji predsjednički fokus na rasna pitanja koja je Amerika ikad vidjela, barem od Rekonstrukcije ili Velikog društva Lindona Džonsona.
Bajden je u utorak istakao važnost pristupa cijele savezne vlade rasnoj ravnopravnosti, kada je potpisao četiri izvršna naloga kojima se promoviše rasna ravnopravnost u stambenom zbrinjavanju (što je preokret u stavu u odnosu na prethodnu administraciju u naporima da se iskorijeni sistemski rasizam u federalnim stambenim politikama), ukidajući federalnu upotreba privatnih zatvora, "potvrđujući posvećenost savezne vlade plemenskom suverenitetu i konsultacijama" sa indijanskim i autohtonim zajednicama i suzbijajući rasizam i ksenofobiju usmjerene prema azijskim Amerikancima i stanovnicima ostrva Tihog okeana. To na mnogo načina predstavljaju njegove prve velike političke korake kao predsjednika: suočavanje s korijenima američke nacionalne krize zbog rasne nepravde.
U ovim ranim danima Bajdenove administracije možda nema većeg simbola od Harijet Tabman, bivše ropkinje crnkinje koja je postala abolicionistkinja koja je stotine crnaca dovela do slobode podzemnom željeznicom. Sekretarkaa za odnose s medijima Bijele kuće Džen Psaki najavila je u utorak namjeru administracije da ubrza planove da lik Tabman krasi državnu novčanicu vrijednosti 20 američkih dolara iz Ministarstva trezora.
Moć crnkinja u Bajdenovoj administraciji
To je izvanredno, a nakon što se Bajdenova administracija promovisala rasnu ravnopravnost izvršnim naredbama, pokazuje se simboličnom i suštinskom. Zastupanje je važno. Bajden je u svoj kabinet imenovao više nebijelaca nego bilo koji funkcioner u američkoj istoriji. Moć crnkinja u Bajdenovoj administraci, od potpredsjednice Kamale Haris do savjetnice za unutrašnju politiku Suzan Rajs i mnogih drugih; to je već odavno odraz nacionalnog organizovanja žena i mobilizacije birača (što se pokazalo ključnim za predsjednikovu uspješnu kampanju i Demokratsku stranku koja je vratila kontrolu nad američkim Senatom).
Harijet Tabman na novčanici od 20 dolara više je nego pravovremeni čin simbolike predsjednika koji duguje crnačkim glasačima. Predstavlja prijeko potrebno priznanje načina na koji je rasno ropstvo pomoglo da se stvori bogatstvo ove nacije i velikog dijela svijeta. Tabman predstavlja moju 81-godišnju majku s Haitija - i sve crnkinje koje su održavale marginalizovane zajednice - poput vrtova pred neizrecivim sistemima ugnjetavanja i ličnih djela okrutnosti.
Rajs je novinarima u utorak rekla da je Bajden planirao "ambiciozan" napor da se pozabavi rasnom nejednakošću i podrži "zajednice koje su ostale po strani". I sam Bajden iskreno je govorio o svojim motivima, navodeći smrt Džordža Flojda kao "prekretnicu u stavu ove zemlje prema rasnoj pravdi", a "razaranje u zajednicama ljudi druge boje kože" koje je COVID-19 napravio "nije ništa drugo do zapanjujuće". Bajdenov zagrljaj rasne pravde, u simbolizmu i suštini, u oštroj je suprotnosti u odnosu na pokušaje Trampove administracije da unazadi dugotrajne napore na osiguranju rasne ravnopravnosti u saveznoj vladi.
Promocija rasne pravde
Bajdenove izjave uokvirile su prvu sedmicu administracije koja je već modelirala važnost i političke suštine i političke simbolike u promociji rasne pravde u Americi. Simboli dostojanstva i građanstva crnaca bili su u potpunosti izloženi tokom uvodnih svečanosti, uokvirenih uzvišenom i neskriveno optimističnom poezijom Amande Gorman, 22-godišnje crnačke mlade poetske laureatkinje, čiji je prikaz "Brda na koje se penjemo" bio izazov i nadahnuće za mnoge.
Ovi najnoviji izvršni nalozi zasnovani su na jednoj od Bajdenovih prvih akcija na vlasti: izvršnoj naredbi koja se posebno fokusirala na borbu protiv sistemskog rasizma u više nivoa vlasti. Njegova izvršna naredba "Unapređenje rasne ravnopravnosti i podrška siromašnim zajednicama putem federalne vlade" predstavljala je napor da se učini više nego što je unazadila prethodna administracija u pogledu rase i istorije (koju Bajden već ima na završetku Komisije 1776, koju je nazvao "uvredljivom" "i to je definisalo istinsku bradavicu i sav pogled na američku istoriju kao nepatriotski), ali proaktivni odgovor na proteste rasne pravde koji su transformisali naciju prošle godine. Izvršnom naredbom se takođe nalaže Kancelariji za upravljanje i budžet (OMB) da se udruži sa saveznim agencijama u cilju izrade procjena podataka za mjerenje ishoda rasne jednakosti i, kada je to potrebno, za pilot programe namijenjene proširivanju pristupa i jednakosti.
Istorijski gledano, društveni pokreti, od ukidanja do građanskih prava, uspostavili su nacionalni konsenzus oko političkih, ekonomskih i ljudskih nepravdi putem mirnih, ponekad borbenih sukoba. Američki predsjednici, poput Džonsona, u najboljem slučaju (postignuti vrlo rijetko) postojali su u kreativnoj napetosti s tim pokretima, predvođenim aktivistima koji su težili narušavanju statusa quo.
Bajden pokreće tu dinamiku. Uz izvršne naloge, Bajdenov prijedlog za eliminisanje posljedica pandemije u iznosu od od 1,9 biliona dolara sadrži politiku protiv siromaštva i olakšavanje zapošljavanja koje bi, prema navodima administracije, smanjile siromaštvo crnaca za trećinu, a siromaštvo hispanoamerikancima za 40%.
Američka demokratija uređivana aktima bijelaca
Imati Harijet Tabman na novčanici državnog trezora od 20 dolara bio bi dubok odraz i promjene za kojom Bajden teži i istorijskih faktora koji stoje iza siromaštva protiv kojeg svojom politikom želi da se bori. Njena slika na američkoj valuti govori o većoj istini: da je američka demokratija kultivisana ne velikim političkim aktima bijelih predsjednika i državnika čija su (većinom robovlasnička) lica do sada odražavala jednostrani portret nacije na našoj valuti.
Prihvatajući lik Tabman na novčanici od 20 dolara prepoznajemo je i bivše robove crnce koji su svojim radom pomogli da Amerika postane zaista bogata, kao arhitekti našeg manjkavog demokratskog eksperimenta.
Čini se da Bajden razumije da je to istina koju Amerika mora da prepozna kako bi kreirala javne politike koje koriste pravdu da bi se izliječilo. "Naša će duša biti uznemirena dok traje sistemski rasizam", primijetio je Bajden tokom najave u utorak, napominjući da je nacija manje uspješna i zdrava zbog rasne nepravde. "Moramo učiniti kapital vlastitim dijelom onoga što radimo svaki dan."
Ove su riječi posebno ključne u ovom periodu rasnog i političkog obračuna u Americi. Pred nama je još dug put, sa zakonodavstvom posvećenim proširenju i zaštiti glasačkih prava, transformaciji krivično-pravnog sistema i ukidanju rasističkog bogaćenja i razlika u prihodima, da nabrojimo nekoliko, koje su prioriteti na dnevnom redu. Za sada je Bajden preduzeo prve korake bez presedana u susret istorijskoj krizi rase i demokratije; njegova prva nedjelja nagovještava potencijalno transformativno predsjedavanje.
