Diplomirani dramski umjetnik - glumac, Nikola Vasiljević, rođen je 28. septembra 1976. godine u Nikšiću. Diplomirao je na Cetinju, na FDU, u klasi profesora Bora Stjepanovića.
Član je nikšićkog pozorišta od 2016. Pored Crne Gore, imao je priliku da radi u Srbiji, i da sarađuje sa režiserima poput Miše Radivojevića, Dejana Zečevića, Srđana Koljevića, Dragana Bjelogrlića, Ivana Živkovića, Dragoslava Lazića i drugih.
U Italiji, u Lećeu, igrao je Šekspira na engleskom i italijanskom jeziku, u predstavi "San ljetnje noći", uloga Oberon. Snimao je za FOX TV u Bugarskoj, a u Danskoj u gradu Holstebro imao premijeru predstave "Rašomon", u čuvenom Odin teatru. Igra na filmu, televiziji i pozorištu.
Nastupao je u pozorišnim predstavama: "Gospodska krv", "Crna kutija", "Inspekcija", "Jao, moj Jagoše", "Porodica sjećanja", "Persone non grate", "Bilo jednom u maju", "Noćas tako želim", "Ždera iz kontejnera", "Kralj magnovenja"...i mnogim drugim.
Oprobao se i na filmu, u projektima: "Dohvati nebo", "Branio sam Mladu Bosnu", "Vrijeme između nas", "Mora ljubavi", "Kako su me ukrali Njemci", a glumio je i u popularnim TV serijama, od kojih se izdvajaju: "Božićni ustanak", "Vojna akademija", "Na putu za Montevideo", "Urgentni centar", "Sinđelići", "Zvezdara"....
Ponosni je otac četvoro djece - Margite, Konstantina, Ignjata, Vidaka.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi lakoća dogovora i realizacije bilo koje zajedničke akcije koju sam imao sa svojom ekipom vršnjaka, a akcija raznoraznih, vjerujte mi, nije falilo.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Najviše volim to što sam imao dovoljno hrabrosti i ludosti da imam djecu, i što sam uz to uspio sačuvati dijete u sebi.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Razni talenti koje sam posjedovao u nekom momentu u životu dolazili su do izražaja i pokretali su mi život naprijed. Tako da mogu reći da su odigrali svoju ulogu. A, onaj talenat kome sam posvetio sebe ima još mnoge tajne koje treba otkriti i tome se radujem.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Kad me uhvati inertnost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Cijenim iskrenost, a nje je danas sve manje.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Nije lako odrediti koji je to kolega koji bi najbolje odgovarao, ali mislim da bi po svom glumačkom habitusu, a i po fizionomiji idealan bio Edrijen Brodi. Film bi se zvao "Lice i naličje".
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- U pet riječi teško, a zavisi i od toga s kim razgovaram. No, ako baš moram, recimo ovako - strpljiv, uporan, duhovit, pomalo lud.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kao špagete sa četiri vrste sira i paradajz sosom.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Teleportaciju.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne postoji ličnost s kojom bih se mijenjao. Najbolje se osjećam u svojoj koži.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- U slučaju da sam sam, onda šetnja, hladovina i ledno pivo.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- "The Partisan" - Leonard Cohen, s naglaskom na: "the frontiers are my prison".
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Roman "MI", Jevgenija Zamjatina.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Kuba.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ne podnosim autobus. Kao student često sam stopirao, nijesam htio da idem autobusom. Znao sam stajati po hladnoći i najvećoj kiši, propuštajući autobuse da prolaze pored mene. Eto, koliko su mi mili.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Ljudima koje volim i kojima vjerujem, ali ipak malo mraka ostavim za sebe, da sa sobom raspravim.
Čemu se uvijek obradujete?
- Jutru. Djeci. Ženi.
Da li za nečim žalite?
- U globalu da, žalim što ne živimo u boljem svijetu, gdje ima više ljubavi, empatije, poštovanja tuđeg života i rada… Na ličnom planu ne, sve što se događa i što živim rezultat je mojih izbora, iza kojih stojim, i neke više sile na koju nemam uticaj.
Bez čega ne možete?
- Odgovoriću stihovima Vita Nikolića: „Bez svega mogu/ bez ruku, bez nogu/ bez glave se čak osjećam mnogo komotnije/ ali bez srca - bez srca ne mogu, tog malenog srca/ svojeg i svačijeg“.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Nijesam siguran, ali nemam problem da to činim kad vidim da sam pogriješio, za što mi obično ne treba puno vremena. Mislim da sam se posljednji put izvinio svojoj ženi, jer sam u telofonskom razgovoru bio neprijatan, a nije to zaslužila.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Tražio bih joj da promjeni ljudsku prirodu (da ukloni zavist, mržnju, pohlepu…), onda bi svima, pa i meni, bilo bolje. U takvim novonastalim okolnostima, za druge dvije želje, sam bih se pobrinuo.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Prevazilaženje svojih mana.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Provodio više vremena sa familijom. Ako bi bilo moguće, otišao bih s njima na neko skoro pusto, tropsko ostrvo, i umro u raju.
Kako biste voljeli da umrete?
- Brzo, lako, i s osmijehom.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Sve prođe, pa i život".
Priredila: A. POPOVIĆ
