U pismu diplomatsko-konzularnim predstavništvima, u koje je Pobjeda imala uvid, ministar Leposavić prvo iznosi, ne pravne, već čisto političke stavove. Tvrdi „da su predstavnici prethodne vlasti koji su smijenjeni u avgustu, a koji su članovi DPS-a, uz pomoć Državne izborne komisije, pokušali da promijene izbornu volju građana, tokom posljednje sjednice Skupštine, 29. decembra 2020. godine“.
Pismo Leposavića sačinjeno je i poslato 4. Januara, dva dana nakon što je predsjednik Milo Đukanović vratio Skupštini sedam zakona među kojima je i izmijenjeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Đukanović je vraćajući zakone ukazao na spornost postojanja kvoruma u Skupštini Crne Gore kada je počela sjednica kao i na neverifikovani mandat Suade Zoronjić iz GP Ura.
DPS je zbog spornog kvoruma i neverifikovanog mandata najavio da će tražiti ocjenu ustavnosti usvojennih zakona, a kasnije je tu inicijativu kroz tvrdnje o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti indirektno podržala i poslanica Ure Božena Jelušić.
TAJMING
Pismo Leposavića diplomatsko-konzularnim predstavnicima Crne Gore u inostranstvu je skandalozno jer u momentu slanja pisma - zakon o slobodi vjeroispovijesti nije stupio na snagu, vraćen je parlamentu i najavljeno je njegovo osporavanje pred Ustavnim sudom.
Da stvar bude još čudnija istovremeno sa pismom Leposavića, istog dana, u samo nekoliko sati razlike, poslata je depeša kojom se daju instrukcije svim ambsadorima da se vrate sa kratom u jednom pravcu. Ti potezi ukazuju na krajnju nesinhronizovanost, neumješnost i pogubljenost Vlade Zdravka Krivokapića.
U pismu se i navodi da je zaduženje DKP-a da organizuju sastanke u ministarstvima vanjskih poslova u zemljama prijema i da o ishodu sastanka obavijeste Vladu Crne Gore. Taj zahtjev je nemoguće ispuniti imajući u vidu da ambasadori moraju da se pakuju kući.
- Potrebno je da sa dostavljenim dokumentom upoznate relevantne sagovornike u MVP zemlje prijema i o obavljenim razgovorima povratno informišete, piše u dokumentu.
Tvrdi se da je DIK odbio da verifikuje novog člana Skupštine „bez obzira na Ustav, a da bi sabotirali usvajanje izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti“. Leposavić u pismu tumači da DIK nema pravo da glasa da odlučuje da li će kandidat sa izborne listi biti izabran, već da samo šalje akt deklarativnog karaktera.
- Prema Zakonu o administrativnoj proceduri parlament ima legalno pravo da odluči, nezavisno u odnosu na pitanje verifikacije mandata člana sa izborne liste, kada prethodno to nije učinio DIK. Nažalost, prethodni režim je pokušao da utiče na odluku DIK-a na opasan način, skoro onemogućavajući Vladi da ispuni obećanje građanima - stoji u izjavi Leposavića.
On navodi da se nada da će nova Vlada moći da izbjegne mjere u slučaju nužde, i da će uspjeti da sačuva izbornu volju građana.
Leposavić u pismu tvrdi da sa izmjenama Zakona nema ništa sporno.
- Izmjene Zakona u skladu su sa međunarodnim standardima, poštovanju ljudskih prava i fundamentalnih sloboda - zaključuje se u pismu.
DEMOKRATSKI RASKORAK
Instrukcije diplomatama nijesu neki raritet već uobičajena praksa u svim zemljama koje imaju razgranatu mrežu.
No, istrukcije koje je poslali Ministarstvo Đorđa Radulovića su svojevsrni presedan: umjesto objašnjenja situacije, ambasadorima se šalje upustvo koje potpisuje ministar Leposavić, bez naznaka što bi naše diplomate mogle zaista da prezentiraju zaintersovanim za dešavanja u Crnoj Gori.
Izostavljene su neke bitne smjernice ili pojašnjenja crnogorskim diplomatama, pa je nejasno što bi naši ambasadori mogli svojim domaćinima da odgovore na neke pitanja koja će neminovno uslijediti.
Bilo je neophodno da MVP da instrukciju ili ponudi odgovor na logično pitanje: ako izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kako tvrdi ministar leposavić, jesu u skladu sa evropskom praksom – zbog čega Vlada Crne Gore nije poslala izmjene na mišljenje Venecijanskoj komisiji?
Nejasno je i zašto je izostala javna rasprava o tako važnom zakonskom tekstu unutar Crne Gore, pa čak ni tradiocionalne vjerske zajednice niejsu dale niti jedno zvanično mišljenje?
Ovako sročena instrukcija, više liči na vojnu zapovijest o kojoj se ne raspravlja, što vrlo jasno odražava - ne samo nedostatak znanja vrha Ministarstva vasnjih poslova, već i odsustvo demokratskog kapaciteta Vlade koje se javno diči da je ,,prva demokratska Vlada” Crne Gore.
