On je kazao da bi umjesto zabijanja glave u pjesak trebalo pred građanima otvoreno govoriti, dakle argumentovano o kompleksnom trenutku zemlje što uostalom, kako je kazao, može biti potvrda demokratskog karaktera nove vlasti koja se od samog početka nalazi na ozbiljnoj raskrsnici.
- Ovo je trenutak za saopštavanje građanima jasnih bilansa onoga što je urađeno, poželjno bez propagande i nažalost novih formi estradnog političkog hvalisanja čiji je veći cilj zarađivanje ličnih ili partijskih poena od opšteg interesa - poručio je Lekić u svojoj objavi na Fejsbuku.
On smatra da bi u svakoj ozbiljnoj analizi trebalo poći od nesporne činjenice da je nova vlast naslijedila izuzetno tešku situaciju u zemlji, te da se ne zna gdje se težu, ekonomsko - socijalnu, sistemsku korupciju, duboko podjeljeno društvo posebno na nacionalnom planu, zaustavljene evropskih integracija, u najširem smislu kulturno zapušteno društvo.
Nova vlast, posebno vlada koja, kako je kazao, ima daleko najveća ustavna ovlašćenja nije uspijela da bitno promjeni sliku crnogoskog društva.
- Izostao je ozbiljan rad posebno ka glavnom i proklamovanom cilju a to je promjena sistema. Evropska unija već godinama označava koje su to oblasti tražeći upravo sistemske promjene.Neki najgori elemeneti starog sistema su ostali, čak su i ojačani. Ne samo da nije smanjenja ogromna i konfuzna državna adminstracija već je povećana, pa se sa neodgvornom lakoćom formiraju nova državna tijela, sa novim kadrovima, po pravilu rukovodećim, sve to novim nametima na budzet. Neshvatjivo je da se neki finansijski tokovi proglašavaju tajnom, u stilu prethodne vlasti - navodi Lekić.
S druge strane, dodaje dagrađani još ne osjećaju ekonomski boljitak, niti nagovještaje u tom pravcu, te smatra da utakvim uslovima građanima nije baš utjeha premijerovo smjelo, pa kaže da je utisak i neozbiljno javno obećanje da će prosječna plata u zemlji 2025. iznositi hiljada eura.
Ističe i da su dosta upitni i neki tokovi u obrazovanju i kulturi koji su po definiciji glavni emancipatorski mehanizmi društva.
- Veliki problem i generator političke krize je neizgrađena kordinacija između vlade i parlamentarne većine. Taj raskorak nije stvoren baš spontano već u kombinaciji nedostatka elementarnog političkog obrazovanja i opredijelenja da se sitnim ili krupnim lukavstvima proizvede neki interes, a zapravo velika institucionalna konfuzija. Do mjere da premijer, time i vlada nemaju ni blizu većinsku podršku u paralamentu - kazao je Lekić.
Smatra da na tom planu premijer ima veliku odgovornost jer, samostalno ili navođen, u tom pravcu izabrao je da na otvoren, na momente i primitivan način ignoriše, čak i napada parlamenarnu većinu koja ga je izabrala za premijera. "Pritom ne dolazeći, opet u maniru prethodne vlasti, ni na radna tijela parlamenta gdje je bio obavezan po zakonu".
Kako je kazao, u svakom slučaju na terenu smo crnogorskog originalnog doprinosa teoriji i praksi uporednih politički sistema u svijetu da vlada nastavlja svoje javno djelovanje u uslovima nepostojanja većinske podrške u parlamentu.
- Ukratko, nekompetenenta vlada, čast izuzecima u njoj, neizgrađen metod i sistem rada parlamentarne većine i vlade su vjerovatno glavni uzroci više nego skromnog bilansa za godinu dana - smatra on.
Lekić je konstatovao da je posebno pitanje odnos prema crkvi, od formiranja vlade do danas, kada ona ostaje centralna tema crnogorskog društva.
- Naime, ako je Đukanović nakon korupcionaških i identitetski nahuškanih formacija inaugurisao na partijskom kongresu sezonu crkve u Crnoj Gori nije trebalo dozvoliti nastavljanje neustavnog ponašanja u toj oblasti. Čak stavljanjem crkve, pa i državne drame kadrovskog sadržaja što je pokojni mitropolit stvarno ostavio u amanet, u središte političkog života i javnih nastupa premijera i političkih zvaničnika. A razumjeli smo u nekim izjavama iz same crkve da ona i ne traži ulogu centralnosti u javnom životu koja je uostalom suprotna ustavnom određenju sekularne države - navodi on.
Lekić je kazao da je vlast u lebdećem stanju - između nebeskog i zemaljskog, te da uprkos tendencijama prizemljivanja, ostaje slika nedefinisanog metoda rada i nekompetentnost na više nivoa, kao i neizgrađenost funkcionalnog sistema i demokratske kontrole koji proizvodi utisak o nedoraslosti u vođenju državnih poslova.
On je ukazao na to da ostaju dvije mogućnosti - ozbiljan zaokret ili put u ambis.
Lekić je ocijenio da prva mogućnost podrazumjeva da će se ozbiljnim političkim dogovorom konačno otvoriti put korijenitim reformama i ekonomsko - kulturnoj emancipaciji integrisane Crne Gore, te da druga vodi porazu političkih snaga koje su pobjedile prije godinu dana, kako je kazao, dakle i šansi za restauraciju političkih partija održive korupcije i dalje vrijednosne i nacionalne dezintegracije Crne Gore.
Dodaje da bi na kraju ili početku trebalo istaći izuzetno značajan i pozitivan momenat u ukupnom bilansu.
- Poruke 30. avgusta da je isteklo vrijeme obmana vlasti i tretiranja građana kao podanika, se šalju i dalje, godinu dana nakon teške, kontradiktorne i neizvjesne političke tranzicije crnogorskog društva - zaključio je Lekić.
