“Stvaraju se uslovi za kraj hibridnog režima kojeg karakterišu, s jedne strane fasadne i kontrolisane institucije. I s druge, paralelni sistem koji je faktički upravljao zemljom. Sistem koji liči na mafijašku organizaciju. Što je bio povod da i jedan od najuglednijih američkih intelektualaca Moizes Naim u " Foreign Affairs" prilično neprijatnonazove Crnu Goru " mafijaškom državom"”, navodi Lekić.
To je, kako dodaje, mreža vertikalno strukturiranog vrha politike na čelu sa vrhovnim šefom ( bosom) i povjerljivim operativnimljudima -savjetnici, tajkuni, policijski funkcioneri,tajne službe sa saradnicima, osobe iz korumpiranogpravosudja, sve do širokog kruga takođe klijentelističkihpropagandista.
“Za razliku od klasične mafije ovaj sistem etablirane korupcije se prikriva iideološkom pričom i kultom borbe za neki novi, viši istorijski cilj. Takođe u funkciji trajanja vlasti podsticanje etničkih podjela, njihovog zatvaranja u etno-feude, a sve zavisno odprolazno-različitihnacionalnih stanja vrhovnog šefa”, kaže Lekić.
Kako ističe, juče ni sistem, ni ideološka priča, ovaj dakle drugi i završni čin, nisu prošli kod građana.
“Izgraditi alternativu ostaje suštinsko pitanje. Počevši od onog osnovnog - kako doći do ozbiljnosti vođenjadržavne politike. U jedino opštem interesu. Politike dostojne crnogorske istorije. Uz jasnu svijest da je zemlja umorna od zaludnih i zabludnih obećanja. Bez prokalmacije početka nove, nulte tačke istorije. Crna Gora opet između novih nada i starih zabluda”, zaključuje Lekić.
