- Imao sam 52 godine kada je počela emisija a CNN - pet. Moj glas su prepoznavali širom zemlje. CNN je bio na putu da uđe u sve dnevne sobe diljem Amerike, rekao je King
Iako je rečeno da se sam odlučio u 77. godini, Kingovo povlačenje povezuje se s rekonstrukcijom kojom CNN pokušava vratiti sniženi rejting. O Kingovom penzionisanju pričalo se još početkom arila. Nekada voditelj s najvećom gledanošću u SAD-u u 2009. je pao na ukupno 450 milijuna gledalaca u cijeloj godini, a onda početkom 2010. Priča o odlasku je obnovljena prethodnih dana u britanskim novinama uz najave da urednik londonskih tabloida Piers Morgan, ozbiljno pregovora sa CNN-om oko preuzimanja Kingova mjesta u udarnom večernjem terminu.
Legendarni američki novinar ima o čemu da priča, ne samo o burnom novinarskom, nego i ličnom životu jer je tokom pola decenije upoznao broja poznata imena američke i svjetske politike.
- Moram se uštinuti za obraz da bih povjerovao da je mali Leri Ziger iz Bruklina lansiran 22.300 milja u orbitu i obija se o satelit ne bi li ga neki tip u Taipeiju, zajedno s ljudima iz 200 drugih zemalja na svijetu, posmatrao kako postavlja pitanja. Jesam li to zbilja ja, klinac koji nikada nije išao na fakultet, pa osnovao milijunsku zakladu na Univerzitetu Georgea Washingtona? – pita se King i nastavlja da ređa detalje iz svog burnog života.
- Jesam li ja onaj što je imao saobraćajnu nesreću s Džonom Kenedijem i potom upoznao svakog predsjednika od Niksona naovamo? Da li sam ja onaj kojem je Frank Sinatra pjevao dok smo bili sami u Zelenoj sobi Bijele kuće? Jesam li ja marširao s Martinom Luterom Kingom i onda sjedio s njegovim ubojicom...pita se King na početku svoje autobiografije “Moj izvanredni put”.
Nakon uspjeha u više gradova SAD i na raznim televizijama vlasnik CNN televizije i medijski vizionar Ted tarner pozvao je 1984. godine King na svoju televiziju Ostalo je, kako se kaže, istorija novinarstva.
O tajni svog, novinarskog, zanata kaže: „Moja je tajna da nema tajne. Ja sam dijete ulice. Nikada nisam bio u ratu. Nikada bio vodoinstalater. Nikada napisao izvješće. Nikada sudio u sudnici. Nikada izliječio bolest. Sve što umijem je postavljati pitanja. Kratka, jednostavna pitanja… A ona mogu dovesti do nevjerojatnih odgovora. Ali uvijek moraš slušati odgovor, jer o njemu ovisi sljedeće pitanje… Kada kažem: ‘Dobro večer, moj gost je….’, pojma nemam što ću pitati. Još se želim iznenaditi svake večeri. Kada se iznenadim, to mi je znak da dobro obavljam posao. Mnogo ih recitira pitanja cijele tri minute u stilu ‘da vam pokažem što znam’. Ja mislim da gost treba biti u centru pažnje...“
