Portal „Večernjih novosti“ objavio je krajem prošle godine dvije neistinite informacije koje su imale velikog odjeka u javnosti.
Prvo je, u oktobru, objavljena netačna vijest da je preminuo mitropolit Srpske pravoslavne crkve (SPC) Amfilohije Radović, a samo tri sedmice kasnije gotovo identična situacija dogodila se prilikom smrti čelnika te vjerske organizacije patrijarha Irineja Gavrilovića. Obje vijesti prenijeli su mnogi portali u Srbiji.
U oba slučaja brzo su uslijedili demanti Srpske pravoslavne crkve, da bi zatim, dan kasnije, smrti vjerskih zvaničnika bile i zvanično potvrđene.
ESTRADNO VIĐENJE STVARI
Sociolog kulture Ratko Božović kazao je za Portal Analitika komentarišući izvještavanje povodom smrti visokih čelnika SPC da se u našem regionu estrada približila politici usljed čega smo dobili krug estradnog viđenja stvari - ne kako jeste, već kako bi valjalo da izgleda i kako bi trebalo da bude.
„To je priča o slobodi izvještavanja i još više o istini samoj. To je gotovo tipično za naše okolnosti u kojima nije važno što je bilo nego da se stvori utisak da je bilo tako kao što nije bilo i vremenski, i prostorno i sa stanovišta činjenica. A negdje iza svega toga, baš u slučajevima smrti Amfilohija i Irineja, imamo u krajnjoj lini nešto što je karakteristično i za medije koji su spremni za takvo viđenje stvari a to je da im više ništa nije sveto“, podvukao je Božović.
On ističe da ako mediji nijesu posvećeni istini do kraja i ako nijesu slobodni da je iskažu onda kao posljedicu imamo estradizaciju i tabloidizaciju medija.
„U političkim društvima politički iskaz ili verzija je ona koja je dominirajuća i ona ne mora da bude vjerodostojna. Ona može biti smišljena da izvrši određen politički uticaj ili da izvrši bilo kakav uticaj. Moglo bi se reći da u političkom društvu vlada politinformacija“, navodi naš sagovornik.
Božović dodaje da u društvima regiona dominira nešto što bi bio uticaj tanatosa (autodestruktivno ponašanje, volja za smrću) koji je ušao i u politiku.
„Tanatos je vrlo daleko i nespojiv sa erosom (volja, nagon za životom) i sa onim što je život. Onim što su vrijednosti same kulture koja dolazi sa elementima istine, vrijednosti i konačno slobode. Krećemo od slobode, pa onda kada nema slobode da dobijemo informaciju kakva ona jeste kakva bi morala biti po logici vjerodostojnosti onda možemo imati sve drugo kao falsifikat“, objašnjava on.
Božović zaključuje da je falsifikat ponekad prisutan bez ikakve potrebe, tj. da nije bitna snaga njegovog uticaja već samo pitanje ko će u toj stvari biti onaj od koga dolazi „sigurna“ informacija.
ZAČARANI KRUG DEGRADACIJE NOVINARSTVA
Analitičar Digitalnog forenzičkog centra (DFC) Milan Jovanović ocijenio je da se čitaoci novinskih portala polako navikavaju na ispodprosječan sadržaj na taj način ulazeći u začarani krug degradacije novinarstva.
Prema njegovim riječima, živimo u dobu kada brzina informacija donosi klikove a klikovi donose zaradu posebno kada se upare sa klikbejt naslovima. Ova praksa, ističe Jovanović, neminovno šteti kvalitetu informacija a samim i tim slici i prilici samih čitalaca.
„Rasprostranjenost onlajn novinarstva i pojava interneta generalno, pored nepobitne činjenice da donosi demokratizaciju informacija, nosi i određene rizike i opasnosti po novinarsku profesiju, etiku i kodekse“, kazao je analitičar DFC-a osvrnuvši se i na tzv. copy-paste novinarstvo koje uzima sve višemaha.
„Copy-paste novinarstvo podrazumijeva ne samo reciklažu već objavljenih informacija i predstavljanje istih kao neke ekskluzive, već i prenošenje vijesti bez potpisanih izvora. Razlozi za bezidejno i jalovo obavljanje posla, bez osvrta na osnovne postulate novinarstva su razni, a najuočljiviji su oni lukrativne prirode“, precizirao je Jovanović.
Posebno je naglasio da u doba pandemije ovakav tip poslovanja ugrožava i ljudsko zdravlje, na način što se nevjerovatnom brzinom šire neprovjereni zdravstveni savjeti, sa željom da se, kako je kazao, bude prvi u obljavljivanju takve ekskluzivne informacije koja može riješiti pitanje korona virusa.
„Ukoliko žele biti vjerodostojni, mediji moraju uvijek vagati između kvaliteta i brzine informacije - to je ključni faktor diferencijacije i dispozicije medija. Poželjnije je i ugodnije (po njihov kredibilitet) provjeriti nešto prije objavljivanja i isključiti se iz „trke u Monci“ sa ostalim medijima. Naravno, postoji i dodatni faktor, rekao bih ključni - da li taj medij postoji zbog infromisanja javnosti ili isključivo zbog zarade? Ko je tu sa kojom agendom i ciljem - neka prosude čitaoci“, zaključio je sagovornik Portala Analitika.
