Ubistva, pokušaji likvidacija, eksplozije, pucnjave i otvoreni obračuni kriminalnih klanova sve češće pune stranice crne hronike i postavljaju pitanje na koje građani traže odgovor – da li ih država zaista može zaštititi? Dok iz bezbjednosnog sektora stižu uvjeravanja o uspjesima u borbi protiv kriminala, svakodnevni događaji stvaraju drugačiju sliku: sliku društva u kojem strah, nepovjerenje i osjećaj nesigurnosti postaju sve prisutniji.
U fokusu javnosti posebno je pitanje odgovornosti onih koji upravljaju sistemom bezbjednosti. Da li je sistem, kojim rukovode Demokrate, ostvario očekivane rezultate? Da li su prioriteti bili usmjereni na borbu protiv organizovanog kriminala ili na unutrašnje obračune unutar institucija?
Odgovore na ova pitanja za Portal ETV dao je advokat Veselin Radulović, koji ocjenjuje da se stvarno stanje bezbjednosti ne može mjeriti političkim porukama i medijskim nastupima, već onim što građani vide i osjećaju u svakodnevnom životu.
STANJE NA TERENU JE NAJTAČNIJA OCJENA RADA BEZBJEDNOSNOG SEKTORA
Govoreći o tome gdje je Crnu Goru u bezbjednosnom smislu dovela garnitura koja rukovodi sistemom bezbjednosti, Radulović poručuje da odgovor ne treba tražiti u političkim izjavama i samopromocijama, već u stvarnom stanju na terenu.
“Najobjektivniji odgovor na to pitanje ne daju političke izjave i neprimjerene promocije, već stanje na terenu. Ako konstantno svjedočimo nastavku obračuna organizovanih kriminalnih grupa, ubistvima, pokušajima ubistava, upotrebama eksplozivnih naprava, krijumčarenju i drugim oblicima teškog kriminala, onda je jasno da sistem bezbjednosti nije ostvario rezultat koji građani očekuju i koji političari bez osnova pokušavaju da prikažu”, kazao je Radulović.
On upozorava da je značajan dio energije bezbjednosnog sektora usmjeren na unutrašnje obračune, umjesto na odlučnu borbu protiv organizovanog kriminala.
“Istovremeno, garnitura koja rukovodi bezbjednosnim sektorom značajan dio energije usmjerila je na unutrašnje kadrovske obračune, takozvani "veting" i uklanjanje policijskih službenika na osnovu bezbjednosnih procjena koje su osporene i od strane Zaštitnika ljudskih prava i sloboda zbog nedostatka procesnih garancija. To pokazuje kako su prioriteti u tom sektoru postavljeni. Borba protiv organizovanog kriminala ne može biti zamijenjena borbom protiv sopstvenih službenika, naročito ako se ona vodi bez pravičnog postupka i jasnih dokaznih standarda i očigledno u političkom interesu jedne partije”, istakao je on.
Prema njegovim riječima, uspješnost bezbjednosnog sektora ne može se mjeriti brojem suspendovanih policajaca niti javnim nastupima njegovih čelnika.
“Uspjeh sistema bezbjednosti ne mjeri se brojem suspendovanih policajaca i brojem nepodnošljivo nestručnih medijskih nastupa ljudi koji vode taj sektor, već stepenom bezbjednosti građana, sposobnošću države da spriječi najteža krivična djela i povjerenjem koje javnost ima u institucije”, poručio je Radulović.
GRAĐANI IMAJU RAZLOG DA SE OSJEĆAJU NESIGURNO
Na pitanje da li je realan osjećaj građana da se danas osjećaju manje bezbjedno zbog ratova kriminalnih klanova koji ne jenjavaju, Radulović odgovara potvrdno.
“Da. Takav osjećaj je razumljiv i ne treba ga olako odbacivati. Percepcija bezbjednosti građana ne zavisi samo od zvanične statistike i priče političara, već prije svega od događaja kojima svakodnevno svjedoče. Kada se u javnosti kontinuirano izvještava o ubistvima, pokušajima ubistava, eksplozijama, upotrebi vatrenog oružja i drugim nasilnim obračunima povezanim sa organizovanim kriminalom, sasvim je prirodno da građani imaju osjećaj nesigurnosti”, naveo je on.
Dodaje da osjećaj nesigurnosti nije jedini pokazatelj stanja bezbjednosti, ali da država ima obavezu da kod građana izgradi povjerenje u institucije.
“Naravno, osjećaj nesigurnosti samo je jedan od pokazatelja ukupne bezbjednosne situacije. Međutim, država ima obavezu da kod građana gradi povjerenje da može efikasno spriječiti i sankcionisati najteže oblike kriminala. Ako takvo povjerenje izostaje, onda postoji ozbiljan institucionalni problem, bez obzira na pojedinačne uspjehe policije i tužilaštva”, ocijenio je Radulović.
BORBA PROTIV KRIMINALA, A NE PROTIV KRITIČARA
Prema njegovim riječima, fokus mora biti na konkretnim rezultatima, profesionalizaciji policije i dosljednom poštovanju vladavine prava.
“Zbog toga bi fokus trebalo da bude na mjerljivim rezultatima u suzbijanju organizovanog kriminala, profesionalizaciji policije i poštovanju vladavine prava. Građani će se osjećati bezbjednije tek kada vide da institucije jednako efikasno štite i njihovu fizičku bezbjednost i njihova prava. U suprotnom, svaka bezbjednosna reforma koja zanemari jedno od ta dva cilja ostaje nepotpuna”, kazao je Radulović.
On zaključuje da sa sadašnjim rukovodstvom bezbjednosnog sektora nije realno očekivati značajnije poboljšanje stanja.
“Nažalost, nije realno očekivati da će se građani bezbjednije osjećati i da će njihova bezbjednost i prava biti zaštićeni sa aktuelnim rukovodstvom bezbjednosnog sektora koje, umjesto protiv kriminala, vodi borbu protiv političkih neistomišljenika i kritičara, dok istovremeno svjedočimo brojnim sumnjama u zloupotrebu ovlašćenja i sticanje imovinske koristi na štetu državnog budžeta”, zaključio je Radulović.
